hrvatski

Legure u stomatologiji

Liječnik dentalne medicine u svakodnevnom se radu služi različitim materijalima. Važna su skupina materijala u dentalnoj medicini metali i legure. Rabe se kao gradivni materijali u restaurativnoj i dječjoj dentalnoj medicini, ortodonciji, protetici i kirurgiji, a također se od njih izrađuju i instrumenti te pomoćna radna sredstva. Metali i legure za primjenu u stomatologiji moraju sadržavati određena svojstva, a među najbitnijima su biokompatibilnost, tvrdoća i čvrstoća. Metali kao zasebni elementi ne odgovaraju uvjetima koje traži zahtjevan okoliš usne šupljine (osim titana), stoga se postupkom legiranja dobivaju različite legure. Legure su mješavina metala s nekim drugim metalom ili nemetalom u čvrstoj otopini, sa svrhom dobivanja boljih svojstava, pri čemu prevladavaju metalna svojstva. Leguru čine komponente ili sastojine i po njihovom broju dijele se na binarne, ternarne i višekomponentne. Metali koji pokazuju međusobnu sklonost (afinitet) i u tekućem i u krutom stanju međusobno se potpuno pomiješaju. Kristalizacijom nastaju čvrste otopine ili kristali mješanci. U dentalnoj medicini smiju se koristiti samo homologne legure s kristalima mješancima jer su one korozijski otporne. Kako bi se olakšao izbor i provela optimalna namjena legura, postoji nekoliko sistematizacija koje se najčešće temelje na vrsti i masenom udjelu pojedinih sastojina, najčešće plemenitih metala. Prema udjelu plemenitih metala legure se dijele na plemenite i neplemenite. Plemenite su legure zlata, srebro-paladijeve i paladijeve, dok u neplemenite legure pripadaju nikal-kromove, kobalt-kromove, legure željeza, titanove legure i amalgam.

Metali ; Legure ; Svojstva metala i legura ; Plemenite legure ; Neplemenite legure

nije evidentirano