Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Marko Jelenić, "Kanfanar 1811.-1825. Demografska kretanja i svakodnevica u životu jedne župe", Kanfanar 2017. (CROSBI ID 253195)

Prilog u časopisu | prikaz, osvrt, kritika

Bertoša, Slaven Marko Jelenić, "Kanfanar 1811.-1825. Demografska kretanja i svakodnevica u životu jedne župe", Kanfanar 2017. // Vjesnik Istarskog arhiva, sv. 24. (2017), 186-188

Podaci o odgovornosti

Bertoša, Slaven

hrvatski

Marko Jelenić, "Kanfanar 1811.-1825. Demografska kretanja i svakodnevica u životu jedne župe", Kanfanar 2017.

S obzirom da je područje Kanfanara i njegove okolice vrlo dobro dokumentirano u navedenim povijesnim izvorima, autoru je uspjelo detaljno istražiti i rekonstruirati mnoge aspekte iz svakodnevnog života. Prvi dio knjige donosi nekoliko povijesnih crtica o Dvigradu i Kanfanarštini tijekom srednjeg i novog vijeka. Na tom su području još od prapovijesti postojali povoljni životni uvjeti, o čemu svjedoče zanimljivi nalazi iz pećinskih i gradinskih lokaliteta toga doba. Iz kasnijeg je razdoblja znamenita utvrda bio Dvigrad, prvi put u pisanim vrelima zabilježen u drugoj polovici IX. stoljeća, a smješten na važnom prometnom putu koji je unutrašnjost Istre kroz Limsku dragu povezivao sa zapadnom obalom. Mlečani su ga zauzeli početkom XV. stoljeća te je tada započeo njegov gospodarski i administrativni uspon koji ga je tada pretvorio u jedno od najznačajnijih naselja na poluotoku. No, procvat nije dugo trajao i nakon perioda dekadencije, Dvigrad je propao početkom XVIII. stoljeća, kada su se njegovi posljednji žitelji preselili u obližnji Kanfanar. Jelenić potom donosi pregled historiografije te navodi povjesničare i ostale stručnjake koji su pisali o dvigradskom području. Među njima se posebice ističu predstavnici starije historiografije Giacomo Filippo Tomasini, Gianrinaldo Carli, Pietro Kandler, Antonio Gnirs i Bernardo Benussi, kao i one novije kao što su Branko Marušić, Giovanni Radossi, Miroslav i Slaven Bertoša, a zadnjih godina i Marko Jelenić. Od istraživača na terenu svakako valja spomenuti Antona Medena, vjerojatno najboljeg poznavatelja dvigradskog i kanfanarskog područja, koji već dugi niz godina surađuje s brojnim istarskim stručnjacima koje zanima ovaj kraj. Izvorni se dokumenti o njemu uglavnom čuvaju u Državnom arhivu u Pazinu i Arhivu Župe sv. Silvestra u Kanfanaru, mada ih, dakako, ima i u svim ostalim pismohranama gdje postoje isprave o Istri. God. 2007. izdan je i Statut općine Dvigrad, a u najnovije je vrijeme u Kanfanaru osnovana i Udruga Dvegrajci koja organizira znanstveno-stručni skup „Crtice iz povijesti Kanfanarštine“ i tiska „Dvegrajski zbornik“, što predstavlja važno nastojanje da se prošlost ovoga teritorija proučava i suvremenim transdisciplinarnim pristupom. Sljedeće se poglavlje odnosi na razdoblje francuske i austrijske uprave, a potom autor piše o crkvenom ustrojstvu Župe sv. Silvestra, analizirajući dokumente iz njezinog arhiva. Posebno je poglavlje posvećeno bilježničkim spisima Gašpara Medena, a u knjizi je analizirano sedam isprava. Svoje su mjesto u knjizi našli i podaci o otvaranju škole u Kanfanaru, detalji prikaza područja u Franciskanskom katastru, uz opise klimatskih i poljoprivrednih kretanja te kretanja cijena namirnica i usluga rada. Pozornosti vrijedan svakako je i dio o lokalnim toponimima, iz kojih je vidljivo da su kanfanarskoj župi pripadala 22 naselja. Franciskanski je katastar izvrsna polazišna točka za proučavanje raznolikih segmenata stanja u Istri u navedenom razdoblju. Tada zabilježena prezimena pretežito su se zadržala do danas. Autor je analizirao i dva popisa stanovništva koja su austrijske vlasti obavile 1803. i 1806., popis francuskih vlasti iz 1811. te popise 1819. i 1824. Iz njih doznajemo točan broj žitelja u svim naseljima, podijeljen i prema njihovim prezimenima. U poglavlju o demografskim kretanjima u doba napoleonske uprave Jelenić ističe da se za područje Kanfanarštine nisu sačuvane sve matične knjige iz navedenog razdoblja, već samo civilna matična knjiga rođenih, vjenčanih i umrlih za 1811. i to tako da su se u zasebnu matičnu knjigu upisivali navještaji vjenčanja, dok su se u drugu upisivali sami činovi vjenčanja. Kritičkim pristupom autor je postojeće spoznaje vješto uklopio u suvremeni kontekst kanfanarske prošlosti i time dao novi doprinos regionalnoj i nacionalnoj historiografiji, ali i svima onima koje zanima bogato kanfanarsko kulturno-povijesno nasljeđe i njegovo čuvanje za buduća pokoljenja.

Kanfanar, demografija, XIX. stoljeće

nije evidentirano

engleski

Marko Jelenić, "Kanfanar from 1811 to 1825. Demographic Trends Everyday Life of a Parish", Kanfanar 2017.

nije evidentirano

Kanfanar, demography, XIXth century

nije evidentirano

Podaci o izdanju

sv. 24.

2017.

186-188

objavljeno

0353-7153

Povezanost rada

Povezane osobe



nije evidentirano