hrvatski

SOCIOLINGVISTIKA I TEORIJA VARIJETETA S PRIMJERIMA IZ HRVATSKOGA JEZIKA

Sociolingvistika kao lingvistika varijeteta kompleksno je pitanje koje zaslužuje osobitu pozornost istraživača. Svim istraživačima napose, kao i svim sociolingvističkim školama, zajedničko je što pri tretiranju jezika uzimaju „aspekt djelovanja“ kao i činjenicu da skupine govornika ne koriste „homogeni jezik“, nego više jezičnih oblika – varijeteta koji se na različitim stupnjevima međusobno razlikuju. Svaka se, dakle, jezična zajednica sastoji od različitih varijantnih oblika koje nalaze svoju primjenu u različitim životnim situacijama. Znači, ako lingvistiku smatramo lingvistikom varijeteta, onda pojam varijeteta promatramo kao jezičnu varijantu, čija su jezična obilježja nužno u određenom suodnosu s izvanjezičnim, tj. širim sociokulturnim faktorima. Raslojavanje jezika u govornoj zajednici preslik je društvenih i kulturnih prilika. Pravilan odabir koda (standardni jezik, dijalekt …) obveza je svakog govornika, jer upravo se u sociolingvistici ističe da je temeljna funkcija jezika uspostava komunikacije, a to je moguće samo ako pravilno odaberemo kod, tj. varijantu govora koju razumiju i govornik i slušatelj.

varijetet, sociolingvistika, hrvatski jezik, engleski jezik, sociolekt

nije evidentirano