ruski

Raz-skazyvanie /raspričavanje/ haraktera

Harmsov slučaj Plava bilježnica br. 10, cisfinitnologičku minijaturu o beskonačnosti ljudskog nebitka, autorica iščitava kao aracionalnu (TO = NE/TO) stvaralačku inovaciju: raspričavanje do cisfinitne nule svakog strukturnog elementa narativne konvencije karaktera. Osobitu pozornost posvećuje polemičkim intertekstualnim "srazovima" (Deklaracija OBERIU) Harmsova riđeg čovjeka s kanoniziranim obrascem klasične ruske realističke (i socrealističke) karakterizacije ('vanjski' i 'unutarnji portret' ; postupci, akcije). Istodobno, 'demimetičnost' riđeg čovjeka razara tradicionalni mimetički model strukturiranja karaktera i u kanoniziranoj europskoj romanesknoj produkciji. Dakako, s izrazitim naglaskom na realističkom uzorku, koji je već postao objektom razaranja - kako u dadaističkim likovnojezičnim avangardnim palimpsestima (poeme simultané, dadaistički kolaž i i fotomontaže, ready-made) tako i u romanima F. Kafke, J. Joycea, W. Faulknera, J. P. Sartrea, A. Camusa npr. Kao raspriča karaktera, univerzalne epske književne konvencije, Plava bilježnica br. 10 postaje metapoetička RASpriča/DEMIMESIS KARAKTERA, opisanoga u Aristotelovoj Poetici. Abstract: Charms's case The Blue Notebook No. 10, which is a cisfinite miniature about the infinity of human non-existence, is seen by the author as an a-rational (IT = NON/IT) creative inovation: the defictionalisation of the narrative convention of the character, up to the point of cisfinite zero. Particular attention is drawn to the polemical intertextual "collisions" (The OBERIU Declaration) of Charms's reddish-brown man with a canonized pattern of the classic Russian realistic (and socrealistic) characterisation (the 'outer' and the 'inner portrait' ; procedures, actions). Simultaneously, the 'demimesis' of the reddish-brown man destroys the traditional mimetic model of character structuralisation of the European romanesque production. Naturally, with a strong emphasis on the realistic model, which has already become an object of destruction ? in the dadaistic avant-garde palimpsests (poeme simultané, dadaistic collage and photomontage, ready-made) as in the romanesque fiction of, for example, F. Kafka, J. Joyce, W. Faulkner, J. P. Sartre, A. Camus. As the defictionalisation of the character the universal epic literary convention The Blue Notebook No. 10 becomes a metapoetic DEFICTION/DEMIMESIS of the character as described by Aristotle in his Poetics.

raspričavanje

nije evidentirano