hrvatski

"Večera na-našo" ili kako moliški Hrvati afirmiraju poeziju svoje manjinske zajednice

Moliški Hrvati kao najstarija hrvatska dijaspora u Europi, baštine i žive bogatu kulturu i tradiciju po kojoj su prepoznatljivi u svome višestoljetnom okruženju talijanskoga juga. Njihovo glavno identitetsko obilježje je govor, dijalekt koji su uspjeli sačuvati kroz tradicionalan način života. Nakon Drugoga svjetskog rata usljed brze industrijalizacije, stanovništvo triju hrvatskih sela u pokrajini Molise raseljava se u potrazi za poslom ili odlaskom na školovanje. Zbog toga se broj govornika moliškohrvatskoga dijalekta 60ih godina 20. stoljeća naglo smanjuje. Unutar same zajednice dolazi do buđenja interesa prema vlastitom jeziku, tradiciji i kulturi te se 1967. godine u selu Stifilić (San Felice del Molise) osniva kulturno društvo, a kasnije i časopis pod nazivom „Naš jezik/La nostra lingua“. Časopis je izlazio nepunih šest godina, ali je bio polazište mladim pjesnicima koji su počeli pisati poeziju na svome dijalektu. Ovaj rad prikazuje tijek nastajanja poezije moliških Hrvata, koja je našla svoju punu afirmaciju u natječajima „Fondazione Piccoli“. Od 2002. godine ovaj natječaj okuplja pjesnike koji pišu na dijalektu, a u završnoj svečanosti „Večera na našo“ promoviraju najbolje pjesme i prozne radove. Sva uspješna ostvarenja dosada su objavljena u pet zbirki poezije pod nazivom „S našimi riči“.

moliški Hrvati ; manjinska zajednica: poezija ;

nije evidentirano