hrvatski

Razvoj školstva i pismenosti u Slavoniji tijekom 18. stoljeća

Razvoj školstva i pismenosti u Slavoniji tijekom 18. stoljeća Nakon konačnog oslobođenja od Osmanlija 1699. godine, Slavoniju su habsburške vlasti morale upravno i gopodarski urediti. Potpuno razrušena i ratom opustjela Slavonija, zahtijevala je novu organizaciju vlasti u čemu će glavnu ulogu imati školovani ljudi. Takvo promišljanje bilo je rezultat prosvjetiteljskog utjecaja koji su prihvatili habsburški vladari, Marija Terezija i Josip II. Škole su do 1770. uglavnom bile u rukama svećenstva, isusovaca i franjevaca, kada je država izdala dekret po kojem je vladar preuzeo brigu za školu. Stoga se vladavinu Marije Terezije i Josipa II. može smatrati ključnom u daljnjem razvoju novovjekovne Slavonije zbog uključivanja u proces sustavnog i organiziranog opismenjavanja. Osnivanje škola u Slavoniji utjecalo je na afirmaciju novih oblika opismenjavanja, koja su se istovremeno dešavala i u ostalim europskim zemljama prosvjećenog apsolutizma. Naime, na širenje pismenosti u 18. st. veliku ulogu odigrala je eksplozija kulture tiska. Opseg objavljenog materijala dramatično je rastao od knjiga do novina i periodike do narodnih knjižnica, letaka i političkih karikatura. Pisci i kritičari 18. stoljeća poprimili su svojevrsnu uloga oblikovanja i kontroliranja čitatelja preko literature koja je imala utilitarni karakter, nudeći mnoštvo moralnih, gospodarskih i općenitih poduka za svakodnevni život. Slične pojave bilježe se i u Slavoniji jer su se opismenjavanjem mijenjale potrebe i dotadašnje navike ljudi. Naime, to je razdoblje pojave prvih pedagoških knjiga za osnovnu poduku iz pismenosti, javljuju se prve gospodarske knjige, ali i književna djela sa prosvjetiteljskim i protuprosvjetiteljskim predznakom. Tijekom 18. st dolazi do velike promjene u čitalačkom ukusu. Iako je veliki broj Biblija u 18. st. bio objavljen, znatno je opao postotak izdanja molitvenika i vjerskih knjiga u periodu od 1740. do 1790., osobito u Francuskoj. Također je opao i broj knjiga izdanih na latinskom jeziku, a povećao se broj na narodnom. Navedeni se procesi sadržajnog karaktera mogu usporediti sa vrstom literature koja se objavljivala u Slavoniji tijekom 18. stoljeća, kao i sa njenim utjecajem na širenje pismenosti. Vrhunac u promišljanju kako je pismenost neophodna najbolje se odražava u rečenici Josipa II. 1781. koji objavljuje kako „svaki muškarac treba imati primjerak Biblije“. Time je popularnost opismenjavanja postalo prihvaćeno kao opće društveno dobro.

prosvjetiteljstvo, obrazovanje, pismenost, književnost, 18. stoljeće

nije evidentirano