hrvatski

Tekstološko-kontrastivni pristup vicu u hrvatskome i njemačkome jeziku

U radu se vic ponajprije definira kao tekstna vrsta koja ima određena obilježja: kratkoća, trodijelna struktura, sveprisutnost u svakodnevici, sličnosti s drugim književno i tekstualno srodnim oblicima itd. Vic se određuje kao tekstna vrsta na temelju kriterija tekstualnosti, ali i kao asertivna tekstna vrsta prema Searleovoj tipologiji. Vic obrađuje različite teme koje su ovisne o društveno- povijesnome kontekstu. Stoga je važno poznavati društveno-povijesni kontekst kako bi se vicevi razumjeli. Uz pomoć je kontrastivne metode također utvrđeno kako postoje određene sličnosti i razlike između hrvatskih i njemačkih viceva. Sličnosti su uglavnom na formalnoj razini dok su razlike većinom na tematskoj razini. Budući da se vic određuje kao tekstna vrsta, može se upotrijebiti u okvirima nastave hrvatskoga i njemačkoga kao stranoga jezika što ovisi o samome nastavniku, ali i brojnim drugim okolnostima.

vic, hrvatski, njemački, tekstna lingvistika

nije evidentirano