hrvatski

Ima li jezika nakon Groba? O pesimizmu, stanju i perspektivama hrvatskoga jezika u Slovačkoj

U radu se analiziraju kvalitativni podaci (dobiveni putem intervjuiranja) koji se odnose na razmišljanja i stavove pripadnika autohtone hrvatske manjine u Slovačkoj o budućnosti lokalnih čakavskih varijeteta. Nestandardizirani idiomi četiriju nekadašnjih hrvatskih naselja danas su pod snažnim utjecajem genetsko-tipološki bliskoga većinskog jezika, a uporabne domene sve su im uže, slijedom čega dolazi i do značajnoga pomicanja od njihove realne uporabe prema simboličkoj. S obzirom na to da usto postoje i generacijski uvjetovane razlike u kompetenciji i uporabi hrvatskih lekata, posebno u mjestu Hrvatski Grob, te da se tamošnja sociolingvistička situacija još više usložnjava sve većom zastupljenošću hrvatskoga standardnog jezika, kod velikoga broja ispitanika zamjetan je prilično pesimističan stav o mogućnosti očuvanja gotovo pet stoljeća staroga manjinskog jezika. U radu se stoga predstavlja suvremeno sociolingvističko stanje u navedenoj zajednici, ispituje geneza njezinoga insajderskog, emskog pesimizma, te otvara rasprava o mogućim (institucionaliziranim) praksama koje bi mogle pomoći očuvanju čakavskih govora u Slovačkoj.

čakavski govori ; hrvatski jezik ; Slovačka ; pesimizam

nije evidentirano