hrvatski

Ako dočekamo sutra: Mogućnosti očuvanja jezika i identiteta Hrvata u Slovačkoj

Gradišćanski Hrvati stara su hrvatska autohtona manjina koja danas živi na području triju država: Austrije, Mađarske i Slovačke. Unatoč zajedničkoj povijesti i korijenima, u svakoj od navedenih država (gradišćansko)hrvatska je zajednica imala poseban razvojni put u drukčijim društveno- povijesnim okolnostima, što je rezultiralo i određenim razlikama u jezičnoidentitetskom pogledu. Gradišćanski Hrvati u Austriji najbrojnija su od ovih triju zajednica. Za razliku od Austrije, hrvatska je zajednica u Slovačkoj s tek nekoliko stotina članova znatno manja. Međutim, valja istaknuti da se razlikuje broj onih koji se izjašnjavaju kao Hrvati i onih koji navode hrvatski kao materinski jezik, pri čemu su potonji nešto brojniji. Ujedno je i sama situacija nešto kompleksnija imajući na umu to da se ne identificiraju svi pripadnici hrvatske zajednice u Slovačkoj s gradišćanskohrvatskom zajednicom u Austriji. Ova je razlika posebno istaknuta s obzirom na geografski položaj naselja u kojima u nešto većem broju žive Hrvati (Hrvatski Jandrof, Čunovo, Devinsko Novo Selo i Hrvatski Grob) razdvajajući tako zajednicu i s obzirom na to radi li se o stanovnicima sjevernih ili južnih mjesta. U ovome izlaganju predstavljamo neke od rezultata terenskoga istraživanja provedenog među pripadnicima hrvatske zajednice u Slovačkoj, a koje je još u tijeku. Na temelju podataka iz korpusa sastavljenog od kvantitativnih i kvalitativnih podataka sakupljenih anketiranjem i intervjuiranjem ispitanika prikazujemo današnju situaciju u ovoj zajednici kad je riječ o jeziku i (manjinskome) identitetu. U ovome radu promišlja se pitanje budućnosti hrvatskoga jezika zajednice s obzirom na neke obrasce uporabe jezika, stavove govornika o uporabi jezika te njegovoj budućnosti. Primjerima iz korpusa ilustriramo kako ispitanici razmišljaju o jeziku i identitetu, o vlastitom položaju u zajednici, o položaju hrvatske zajednice u širem kontekstu te o budućnosti hrvatskoga jezika, kulture i identiteta u Slovačkoj. Ujedno predstavljamo i rezultate prikupljene anketiranjem koji se primarno odnose na mogućnosti očuvanja jezika i identiteta hrvatske zajednice u Slovačkoj, s posebnim naglaskom na analizu podataka o etnolingvističkoj vitalnosti zajednice. Time ujedno problematiziramo i neke od teorijskih koncepata (npr. etnolingvistička vitalnost, ugroženost jezika, umiranje jezika, revitalizacija i sl.) i (ne)mogućnosti primjene nekih od njih na istraživanu zajednicu. Budući da očuvanje jezika i identiteta u prvome redu ovisi o članovima zajednice, odnosno govornicima, upravo njihova mišljenja i stavovi mogu dati određene smjernice za budućnost.

hrvatski jezik ; Slovačka

nije evidentirano