hrvatski

Prihvaćanje otvorenog pristupa znanstvenim informacijama i obrazovnim sadržajima u hrvatskoj akademskoj zajednici

Svrha ove doktorske disertacije je davanje doprinosa u razumijevanju čimbenika koji utječu na prihvaćanje otvorenog pristupa i pronalaženje poveznica između prihvaćanja otvorenog pristupa znanstvenim i obrazovnim sadržajima kod članova hrvatske akademske zajednice. Rad se bavi dvama problemskim područjima, pa obuhvaća i otvoreni pristup znanstvenim informacijama, tj. otvoreni pristup u znanstvenoj komunikaciji i otvorene obrazovne sadržaje. Otvoreni pristup zasniva se na ideji slobodnog protoka informacija koji s razvojem web tehnologija poprima nove dimenzije. Pojam „otvoreni pristup“ (OA) opisuje se kao ostvarivanje slobodnog pristupa ne samo znanstvenim informacijama nego bilo koje vrste znanja, uz uključivanje tog znanja u sustav javnog obrazovanja, jer su znanost i obrazovanje neraskidivo povezani. Otvoreni pristup je u suglasju s akademskim stvaranjem i djelovanjem kako u znanstvenoj tako i u obrazovnoj djelatnosti. U teorijskom dijelu rada najprije se daje pregled osnovnih spoznaja i razvoja inicijative otvorenog pristupa znanstvenim informacijama. Uspoređuju se dva načina ostvarivanja otvorenog publiciranja putem online časopisa (tzv. „zlatni put“) i digitalnih repozitorija (tzv. „zeleni put“) s otvorenim pristupom. Potom se analiziraju različiti kvantitativni pokazatelji o raširenosti uporabe otvorenog pristupa znanstvenim informacijama u svijetu i kritički se vrednuje položaj Hrvatske u tome. Uspoređujući radove različitih autora identificiraju se najznačajnije prednosti i ograničenja otvorenog pristupa znanstvenih informacija. Nadalje, rad donosi pojašnjenje pojma „otvoreni obrazovni resursi“ (OER) i Creative Commons licenci. Iznose se ključni događaji u razvoju inicijative otvorenih obrazovnih resursa što je neophodno radi razumijevanja konteksta pri tumačenju pojma OER. Sistematiziraju se bitne karakteristike OER-a naglašavajući njihovu pedagošku i digitalnu dimenziju, te analiziraju vrste OER-a među kojima se ističu masovni otvoreni online tečajevi (MOOC). Kao doprinos većoj prepoznatljivosti OER-a, opisuju se i uspoređuju najpoznatiji OER repozitoriji, direktoriji i tražilice, te se analiziraju prednosti i ograničenja uporabe otvorenih obrazovnih resursa. Progovara se o važnosti donošenja strategija i politika implementacije otvorenog pristupa znanstvenim i obrazovnim sadržajima na institucionalnoj i nacionalnoj razini, te se analiziraju takvi dokumenti u Hrvatskoj kojih je vrlo malo i sadržajno su više usmjereni na otvorene obrazovne sadržaje. Prije istraživačkog dijela rada analiziraju se i uspoređuju zasebna istraživanja o otvorenom pristupu znanstvenim informacijama i otvorenim obrazovnim resursima da bi se utvrdilo koji se teorijski modeli pri tome koriste i do kakvih spoznaja su došli drugi autori. Cilj ovog istraživanja je identificirati relevantne čimbenike koji utječu na prihvaćanje otvorenog pristupa znanstvenim i obrazovnim sadržajima u hrvatskoj akademskoj zajednici. Za potrebe istraživanja koristi se prilagođeni UTAUT model koji je dopunjen konstruktom kulture otvorenog pristupa, a ona se razmatra na osobnoj, profesionalnoj i organizacijskoj razini. Da bi se realizirao cilj i testirao konceptualni model istraživanja postavljene su 4 glavne i 20 pomoćnih hipoteza. Istraživanje se provodilo u dvije faze metodom anketiranja putem posebno dizajniranog online anketnog upitnika na stratificiranom slučajnom uzorku osoba u znanstveno – nastavnom i suradničkom zvanju zaposlenih s punim radnim vremenom na hrvatskim javnim sveučilištima. Istraživanju se odazvalo 425 ispitanika. Za analizu rezultata istraživanja koristi se metoda deskriptivne statistike, dok se za testiranje hipoteza koristi linearna i višestruka regresijska analiza i t-test. Najbolje rezultate ispitanici su iskazali za kulturu otvorenog pristupa, tako da su najveće slaganje izrazili za potrebu mijenjanja profesionalnih normi ponašanja i usvajanja novih koje podržavaju otvoreni pristup (kultura, profesionalna razina). Ispitanici su iskazali pozitivnu percepciju prema otvorenom pristupu znanstvenih i obrazovnih sadržaja (kultura, osobna razina). Najlošije su ocijenili postojanje uvjeta koji olakšavaju uporabu otvorenog pristupa, kako za znanstvene informacije tako i za obrazovne sadržaje. Testiranjem hipoteza u potpunosti su prihvaćene dvije hipoteze (H1 i H4), djelomično je prihvaćena druga hipoteza (H2.1. je prihvaćena, a H2.2. odbačena) i potpuno je odbačena treća hipoteza (H3). Prvom hipotezom potvrdilo se da je prilagođeni UTAUT model istraživanja statistički značajan i da kombinacija predloženih nezavisnih varijabli ima značajnu prognostičku vrijednost za prihvaćanje otvorenog pristupa znanstvenih i obrazovnih sadržaja. Varijable očekivani učinak, očekivani trud, društveni utjecaj i kultura otvorenog pristupa značajno utječu na namjeru sudjelovanja u otvorenom pristupu znanstvenih i obrazovnih sadržaja, dok namjera sudjelovanja i olakšavajući uvjeti statistički značajno utječu na stvarno sudjelovanje u otvorenom pristupu znanstvenih i obrazovnih sadržaja. Najveći pojedinačni utjecaj i prognostičku vrijednost ima varijabla „kultura otvorenog pristupa“, a najmanju varijabla „društveni utjecaj“. Drugom hipotezom potvrdila se statistički značajna razlika između korištenja formalne i neformalne znanstvene komunikacije kroz otvoreni pristup (H2.1), tako da je veća uporaba neformalne znanstvene komunikacije, dok se nije potvrdila razlika u korištenju otvorenog pristupa za znanstvene i obrazovne sadržaje (H2.2). Utvrđeno je da demografske varijable nemaju nikakav utjecaj na prihvaćanje otvorenog pristupa (H3). Izmjerena razina prihvaćanja otvorenog pristupa znanstvenih i obrazovnih sadržaja u hrvatskoj akademskoj zajednici je statistički značajno manja od 3, 5 pa se smatra da on nije dovoljno prihvaćen (H4). Međutim, utvrđena je statistički značajno veća namjera sudjelovanja od stvarnog sudjelovanja u otvorenom pristupu znanstvenih i obrazovnih sadržaja što sugerira da su ispitanici spremni uključiti se u inicijativu otvorenog pristupa kad se stvore potrebni preduvjeti koji će im olakšati uporabu istog.

otvoreni pristup, otvoreni obrazovni sadržaji, kultura otvorenog pristupa, dijeljenje znanja, UTAUT model

nije evidentirano