hrvatski

Slikovno pojavljivanje. Formalizam, fenomenologija, indeterminacija.

Razlika između vizualnosti i slikovnosti usporediva je razlici između osjetilnosti i estetske percepcije. Seel to objašnjava ovako: “sve što se može osjetilno percipirati, može se i estetski percipirati. Među potencijalnim estetskim objektima ne nalaze se samo zamjetljive stvari i njihovi odnosi, nego događaji i njihov slijed – ukratko, sva stanja i pojave za koja možemo reći da smo ih vidjeli, čuli, dodirnuli, ili na neki drugi način osjetili”. Međutim, kako stoji stvar sa slikama općenito? Ima li (izvan-umjetničko) slikovno pojavljivanje i nekih drugih sličnosti sa znatno ekskluzivnijim Seelovim konceptom estetskog pojavljivanja, pored činjenice da nas u oba slučaja više zanimaju vizualno-osjetilni fenomeni od znakovno-tekstualne naracije? Zašto se slikovno iskustvo u vremenu i prostoru tehnosfere više ne može artikulirati kao ikonička razlika? Uočavanje modaliteta slikovnog pojavljivanja temeljni je preduvjet kako mogućnosti estetske percepcije tako i percepcije slika općenito kao fenomenâ koji posjeduju drugačiju unutrašnju logiku od realiteta u kojemu se kao objekti percepcije nalaze. Te modalitete je potrebno precizno definirati iz dva temeljna razloga: prvo, zato što oni mogu baciti novo svjetlo na još nerazriješene aporije slikovnog obrata, i drugo, zato što tehnosfera postavlja potpuno nove izazove pred slikovnu medijalnost. Naime, postavlja se pitanje na koji način sačuvati čovjekovu sposobnost umjetničkog transcendiranja stvarnosti kada iskustva slikovne reprezentacije – tradicionalno slikarstvo i kinematografija u “staromodnoj” 2D tehnici, primjerice – nestaju u digitalnim svjetovima virtualnosti, a u kojima pak transcendencija više nije moguća. Ako je umjetnost u pred-digitalnom vremenu bila jedino sredstvo pomoću kojeg je bilo moguće prekoračiti granice spoznaje i sagledati realitet izvan okvira puke nužnosti, tada virtualni prostor nekog imerzivnog realiteta čini umjetnost danas podjednako nemogućom i nepotrebnom. Međutim, između krajnostî reprezentacije i imerzije moguće je uočiti brojne razine transparencije, a koje nazivam slikovno pojavljivanje.

slika, pojavljivanje, transparentnost, imerzija, indeterminacija

nije evidentirano