hrvatski

„Pomalo, pomalo, mladi su isli ća“ – dokumentiranje govora Lubenica

Ovo će izlaganje predstaviti primjer dokumentiranja govora naselja Lubenice na otoku Cresu. Mjesto je posjećeno u kolovozu 2016. godine i tom je prilikom nastala audiosnimka u trajanju 60 minuta, kojom je zabilježen razgovor s jednom od posljednjih izvornih govornica toga idioma u nestajanju. Naime, u Lubenicama trenutno živi samo četvero stalnih žitelja, starije životne dobi, zbog čega se mjesni idiom može opisati kao vrlo ugrožen. Bez dobre analize snimljeni materijali ne mogu poslužiti kao podatak potencijalnim korisnicima, a jezična dokumentacija i jezični opis komplementarne su aktivnosti s komplementarnim ciljevima i ishodima (Austin 2010), stoga je audiozapis lubeničkoga govora transkribiran, preveden na standardni hrvatski te je jezično analiziran. Prema tipologiji koju predlaže F. Lüpke (2009), metoda primijenjena za prikupljanje podataka o lubeničkome govoru može se opisati kao dijelom promatrani („prirodni“), a dijelom uprizoreni komunikacijski događaj. Promatrani komunikacijski događaji imaju visoku ekološku vrijednost s obzirom na prirodnost visoko frekventnih fonoloških, morfoloških i sintaktičkih fenomena, koji su dobro zastupljeni čak i u malim uzorcima dokumentiranoga teksta, stoga se na temelju čak i relativno kratkoga zapisa može zaključiti ponešto o jezičnim značajkama dokumentiranoga govora (Lüpke 2009). U postojećoj se dijalektološkoj literaturi mogu pronaći primjeri izoliranih riječi i prijedložnih izraza zabilježeni u Lubenicama u sklopu dijalektoloških istraživanja cresko- lošinjskih govora i sjevernojadranske čakavštine (Houtzagers 1984/1985, Lukežić 2016). Ovaj će rad nastojati dopuniti te podatke primjerima iz dokumentiranoga komunikacijskog događaja te predstaviti uzorak razgovornoga diskursa, koji čini glavninu svakodnevne jezične uporabe (parole u saussureijanskoj terminologiji) ciljane govorne zajednice (Lüpke 2009). Rad apostrofira nužnost stvaranja trajnoga zapisa govornih praksi mikroskopskih govornih zajednica u iščezavanju, kakve su zajednice govornika u otočnim ruralnim naseljima, te daje argumente za to da se ugrožene mjesne govore tretira na način koji se predlaže za ugrožene (manjinske) jezike Hrvatske, pri čemu je glavni imperativ dokumentirati svakodnevnu govornu komunikaciju (Kolbas 2007, 2011).

dokumentiranje jezika ; ugroženi mjesni govori ; govor Lubenica ; creski govori

N