hrvatski

Utjecaj atribuiranja na pomagačko ponašanje studenata različitih studijskih usmjerenja

Cilj istraživanja bio je provjeriti mogućnost generalizacije Weinerovog atribucijsko- emocionalnog modela pomagačkog ponašanja u hrvatskom kulturalnom kontekstu, te ispitati jesu li efekti mogućnosti kontrole razloga traženja pomoći na pomagačko ponašanje moderirani sudionikovim studijskim usmjerenjem, kooperativno-kompetitivnom orijentacijom, izostajanjem s nastave te navikom vođenja vlastitih bilješki s predavanja. U tu svrhu proveden je simulacijski eksperiment u kojem su korišteni Weinerovi scenariji s temom studenta koji želi posuditi bilješke, a sudionici su također ispunili Skalu kooperativno- kompetitivne orijentacije te procijenili koliko često izostaju s nastave i koliko često vode bilješke na predavanjima. Podaci su prikupljeni na 285 (od toga 64% muških) studenata psihologije te dva tehnička fakulteta u Zagrebu. Rezultati su pokazali da studenti osjećaju značajno više suosjećanja, manje ljutnje, te da su skloniji pomoći kada razlog nečije potrebe za pomoći nije podložan kontroli, u odnosu na situaciju kada jest. Pritom percipirana mogućnost kontrole na pomagačko ponašanje djeluje indirektno preko pobuđenih emocija. Dodatno su dobiveni značajni efekti studijskog usmjerenja, kooperativno- kompetitivne orijentacije te izostajanja s nastave, kao i interakcija izostanaka s mogućnošću kontrole – više pomažu studenti psihologije, kooperativniji, te studenti koji češće izostaju. Rezultati ukazuju na mogućnost generalizacije Weinerovog modela, te važnost ispitivanja dodatnih varijabli u okviru modela.

Weinerov atribucijsko-emocionalni model, pomagačko ponašanje, kompetitivnost, kooperativnost, studenti

nije evidentirano