hrvatski

Kalokagatia - jučer, danas, sutra

Likovna kutura, ne tako davno, imala je naziv Likovni odgoj i zajedno sa srodnim predmetima (Tjelesni, Tehnički, Glazbeni o.) pripadala je u odgojno područje ponajviše zbog distinkcije spram tzv. „egzaktnih” predmeta kojima su primarni obrazovni sadržaji. Ciljevi i ishodi učenja i vježbanja likovnosti uvijek su bili (ili su trebali biti) u duhu onoga što su antički Grci razumijevali pod pojmom kalokagatija – ujedinjenje lijepog (kalos) i dobrog (agathos). Taj ideal kasnije se shvaćao kao prožimanje estetike i etike, dok u najnovijem programu refomi imamo prevredovanje u formativne „ishode” i „kompetencije”. Likovnost u estetsko-etičkom smislu ovdje se redefinira u kontekstu inauguracije pojma vizualnosti. U prijedlogu programa, između ostalog, stoji da je svrha predmeta „razvijanje kreativnosti”, (…) a „polazište su djela likovne umjetnosti i vizualna okolina”. Toj tezi ili intenciji suprotstavlja se antiteza da polazište za kreativnost može biti isključivo vlastiti likovni rad. U drugom dijelu citirane rečenice sugerira se da okolina kao Umwelt, environmant ili natura, odnosno priroda kako je shvaćana u umjetnosti, nije više aktualna te je treba zamijeniti „vizualnom okolinom”. U ovom radu razmatraju se počela i načela likovnosti u odgojno-obrazovnom kontekstu s naglaskom na one vrijednosti koje su, u nastojanju da se nastava „osuvremeni”, potisnute ili im je promijenjen smisao.

Kalokagatia ; vizualna okolina ; razvijanje kreativnosti ; likovnost ; odgoj i obrazovanje

nije evidentirano