hrvatski

Analiza dominantnih shvaćanja autoetnografije kao znanstvene metode

Rad analizira dva dominantna shvaćanja autoetnografije kao znanstvene metode: evokativnu i analitičku autoetnografiju. Usporedbom priča o njihovom povijesnom razvoju rad pokazuje kako je uvođenje autobiografskog elementa zajednička točka obje priče. Korištenje osobnog iskustva autora (autoreferencijalnost) kao izvora podataka za proučavanje društvene i kulturne stvarnosti argumetira se kao definirajuće obilježje autoetnografije i kao metodološki opravdano. Argumentira se da autoetnografije nadilaze samodopadnost i ostvaruju se kao znanstveni tekstovi kad uspijevaju nadići idiosinkratičnost autorovog iskustva. Analitička autoetnografija pristupa istraživanju na isti način kao i mainstream kvalitativne metode, a evokativna slijedi epistemologiju istinolikosti i emocionalnog rezoniranja koja je nesumjerljiva s mainstream metodologijom. Pokazuje se da je metodološko korištenje autoreferencijalnosti etički problematično jer autorov identitet onemogućava anonimiziranje osoba javno povezanih s autoetnografom.

autoetnografija, znanstvena metoda, evokativna autoetnografija, analitička autoetnografija, umjerena autoetnografija

nije evidentirano