hrvatski

Financiranje univerzalne usluge širokopojasnog pristupa internetu: novi izazovi za Hrvatsku

Opća informatizacija društva i razvoj e-sadržaja jasan su cilj Strategije 2020 Europske unije te Digitalne strategije RH donesene (tek) sredinom 2016. za razdoblje 2016.-2020. Te su strategije podloga za razvoj i investicije u infrastrukturu širokopojasnog pristupa internetu, koje bi 2020. trebale rezultirati pokrivenošću brzim internetom od minimalno 30 Mbit/s ili više za 100 % stanovništva te ultrabrzim internetom od više od 100 Mbit/s za polovinu stanovništva. Takva opća informatizacija u samo nekoliko godina treba ubrzati gospodarstvo EU-a i učiniti ga konkurentnijim u odnosu na dalekoistočne takmace, no razlike u početnoj razvijenosti među različitim državama članica EU-a te pretežito ruralan karakter nekih od njih, uz dispergirano stanovništvo, teritorijalnu nehomogenost i nesređeni katastar infrastrukture (poput Hrvatske), čine ostvarenje tih ciljeva u zadanim rokovima vrlo izazovnima. Očito je da su državne potpore, uz sredstva fondova EU-a, prvi izbor za vrlo velike investicije u razvoj širokopojasnog interneta u iduće tri godine. Pretpostavka njegova financijski učinkovitog razvoja jest integrirani model razvoja infrastrukture, pri čemu se razvoj širokopojasnog interneta planira u suradnji s ostalim komunalnim operaterima, uz korištenje postojećih infrastrukturnih kapaciteta. Pretpostavka za to jest sređeni katastar komunalne infrastrukture, napose u ruralnim područjima, što u RH nije slučaj. Pretpostavka za početak rada na sređivanju komunalne infrastrukture u RH stvorena je (zakasnjelim) donošenjem Zakona o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina te Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina u posljednjim danima 2016. Vrijeme potrebno za kvalitetnu implementaciju tih propisa i sređivanje katastra infrastrukture te tek nakon toga pristupanje investicijama u širokopojasni internet znatno nadilazi rokove zadane Strategijom 2020 EU-a te Digitalnom strategijom RH. Može se stoga očekivati da će konačni troškovi razvoja širokopojasnog interneta u RH biti veći od optimalnih zbog kašnjenja u donošenju potrebne pravne podloge i njezine provedbe. Također, komparativna iskustva govore u prilog tezi da razvoj te infrastrukture putem državnih potpora negativno utječe na daljnju liberalizaciju tržišta i razvoj jedinstvenog digitalnog tržišta EU-a. No očito je da globalni gospodarski interes EU-a i s time povezana informatizacija i masovni razvoj širokopojasnog interneta kao univerzalne usluge opravdava usporavanje liberalizacijskih trendova i određeno odustajanje od stvaranja punog funkcionalnog jedinstvenog tržišta i u ovom segmentu usluga

širokopojasni pristup internetu, univerzalna usluga, državne potpore, infrastruktura

nije evidentirano