hrvatski

Dubrovnik sagledan kroz prezentaciju Velike trešnje 1667. u europskoj trgovinskoj kartografiji

Dubrovnik je oduvijek imao posebno mjesto na plovidbenim putevima i snažnu mornaricu, ali nikada u Dubrovniku nije bila ustanovljena kartografska škola, dok je više Dubrovčana izvan Dubrovnika uživalo glas vrsnih kartografa, poput Vicka Volčića, koji je utemeljio Livornsku nautičko – kartografsku školu 1592. ili Krista Antice koji je djelovao u Livornu na Nautičkoj školi krajem XVIII. i početkom XIX. stoljeća. Imaginarni prikaz grada Dubrovnika nalazimo na brojnim kartama i unutar knjižnih izdanja sve od Supplementum chronicarum Jacopa Filippa iz Bergama iz 1490., pa tijekom XVI. i XVII. stoljeća (Giovanni Francesco Camocio ; Giusepe Rosacio, Simone Pinargenti, Giacomo Franco, Angielo degli Oddi). Dubrovnik je hrvatsko urbano središte koje ima sačuvano više naslikanih veduta prije velike trešnje 1667., odnosno portreta grada (ritratti di città), uz realističan nacrt grad Dubrovnika iz Arhiva u Torinu iz XVI. stoljeća, kao kontrast grafikama onodobnog Dubrovnika. Dubrovnik je 1667. zadesio katastrofalni potres i tada je nastalo više promidžbenih letaka s prikazom grada: Matthäusa Meriana mlađi (1621. – 1687.) i Johannesa –Jana Luyken (1649. – 1712.). Paralelno ovim prikazima sačuvani crteži grada Dubrovnika iz pisama opata Stjepana Gradića (1613-1683), svjedoče o postojanju stvarnog kartografskog znanja tog vremana kod Dubrovčana i svijesti o važnosti kartografske znanosti u državnom interesu. Fenomen potresa 1667. u Dubrovniku zanimljivo je kartografsko iskustvo u širim znanstvenim krugovima svog vremena, ali i važnosti i potrebe promidžbe kada su u pitanju nacionalni interesi.

Dubrovnik, potres 1667, grafike, Matthaus Merian mlađi, Jacques Peeters

nije evidentirano