hrvatski

Brozovićev Jezik današnji pola stoljeća kasnije: jezična znanost ili jezična ideologija?

Kao jedan od najpoznatijih hrvatskih lingvista, Dalibor Brozović svojim je brojnim radovima odigrao ključnu ulogu u oblikovanju percepcije standardnog dijalekta u Hrvatskoj, posebice svojom poznatom definicijom standardnog jezika (1970, 2006), koja se redovito i nekritički navodi kao deskriptivna i neutralna iako je zapravo ideološka. Brozović je u tjedniku Telegram objavljivao i članke jezične tematike namijenjene široj publici, 2016. godine ponovno objavljene u obliku knjige, Jezik današnji 1965–1968. U ovom radu analizirat ćemo jezične ideologije tih tekstova iz perspektive kritičke analize diskursa (Verschueren 2012) kako bismo odgovorili na dva temeljna istraživačka pitanja: (1) je li pristup jezičnoj građi deskriptivan ili preskriptivan? i (2) koje se jezične i izvanjezične ideologije promiču u tim tekstovima? Rezultati istraživanja ukazuju na veliku prisutnost preskriptivnog pristupa jezičnoj građi, a članci promiču raznolike jezične ideologije. Među njima su (1) ideologija standardnog jezika, (2) ideologija monoglosije, (3) ideologija monosemoformije, (4) ideologija komunikacije kao telementacije, (5) ideologija objektivnog prikazivanja stvarnosti putem jezika i (6) pojam jezične kulture kao strategija normalizacije ideoloških pogleda. U tekstovima se promovira i (7) jezična nesigurnost i šizoglosija, (8) stigmatizacija prosječnih govornika, trivijalne formalne varijacije te raznih oblika nestandardne jezične proizvodnje, a (9) brisanje jezične građe provodi se kao znanstveni postupak. Iako navedeni rezultati predstavljaju ideološki pogled na jezični materijal, može se pretpostaviti da ih je šira javnost, a i velik dio struke, percipirala kao znanstvene, neutralne i objektivne poglede s obzirom na to da su plasirani iz pozicije autoriteta uglednog lingvista. Ovo istraživanje pokazuje (1) da se ti tekstovi ne mogu smatrati neutralnom i objektivnom analizom pitanja standardnog i nestandardnog jezika, (2) da su ideološki stavovi koji se u njima iznose vrlo slični onima koje moderni preskriptivisti još i danas prezentiraju kao znanstvene, što znači (3) da je potrebno promicati raspravu o jezičnim i izvanjezičnim ideologijama koje se zagovaraju pojedinim oblicima diskursa. Budući da su navedene ideologije štetne su za sve govornike hrvatskoga jezika, sudionici rasprava o jezičnoj politici i jezičnom planiranju trebali bi promisliti o prikladnosti pojedinih pogleda, metafora i konceptualizacija jezika/â, kao i o vlastitoj ulozi u normalizaciji ideoloških teza u javnom prostoru.

jezično planiranje, jezične ideologije, ideologija standardnog jezika

nije evidentirano