hrvatski

Škola bez vršnjačkog nasilja

Nasilje među djecom u stvarnom i virtuelnom svijetu jedan je od najučestalijih problema u školama. Od početka istraživanja o vršnjačkom nasilju pa do danas bilježi se stalan porast doživljenog i počinjenog nasilja. Jedna od čestih posljedica toga je izbjegavanje odlaska u školu zbog straha od ponovne izloženosti, pa čak djeca koja i nisu bila žrtvom nasilja školu doživljavaju kao opasno i nesigurno mjesto. Iako postoje brojni preventivni programi vršnjačkog nasilja, u dosadašnjim istraživanjima utvrđeno je da su samo rijetki programi učinkoviti u sprječavanju i smanjenju vršnjačkog nasilja u školama. Glavni nedostatak programa je usmjerenost na pružanje pomoći žrtvama i počiniteljima, te se zanemaruje da je vršnjačko nasilje grupni fenomen i da se djeca angažiraju i u drugim ulogama (pomoćnici, branitelji i promatrači) te se ne može isključiti pružanje pomoći djeci i u ovim ulogama. Pregledom dosadašnjih istraživanja o učinkovitosti preventivnih programa ističe se potreba za osposobljavanjem učitelja i stručnih suradnika kako bi identificirali dijete u određenoj ulozi te adekvatno reagirali, dok je kod djece potrebno razvijati samopouzdanje, empatiju i moralnu osjetljivost. I na nivou porodice prevencija bi trebala obuhvatiti edukaciju roditelja o nezlostavljajućim metodama i stilovima odgoja te kvalitetnoj komunikaciji s djecom. Zaključujemo da je nužna izrada preventivnih programa koji su usmjereni na različite uloge djece, te edukaciju učitelja, stručnih saradnika i roditelja kako bi primjereno djelovali na promjenu neprimjerenih ponašanja, jer izostane li pravodobna prevencija, djeca u različitim ulogama u vršnjačkom nasilju bit će izložena povećanom riziku smetnji u socijalnom i emocionalnom razvoju.

vršnjačko nasilje, uloge djece, preventivni programi

nije evidentirano