hrvatski

Terapija streptokoknog faringitisa: recidivi i bakteriološka eradikacija.

Ispitivali smo dijagnostičke i terapijske aspekte beta-hemolitičkog streptokoknog faringitisa/tonzilitisa grupe A (BHS-A) u skupini od 83 djece. U dijagnostici smo primjenjivali metodu zasijavanja na klasičnu podlogu, brzi test za dokaz antigena i antistreptolizinski O titar. Pokazalo se da je an- tistreptolizinski O titar realan pokazatelj u razlikovanju akutne streptokokne infekcije gornjeg dišnog sustava u odnosu prema kroničnom kliconoštvu. U 72 djece ispitivali smo učinak penicilinske terapije na učestalost recidiva ti¬jekom šestomjesečnog razdoblja. Nije bilo statistički značajne razlike u bolesnika koji su terapiju dobili u prvih 48 sati od nastupa simptoma ili nakon loga razdoblja. Ispitivanje neuspjeha terapije penicilinom u 67 bolesnika, od 707 djece oboljele od BHS-A faringitisa/tonzilitisa, pokazalo je učestalost od 9, 47%. Najvažniji razlog terapijskog neuspjeha bilo je na¬stajanje beta laktamaza producirajućih bakterija u ždrijelu oboljelih <48 bolesnika). Najčešće izolirani beta laktamaza producirajući soj u našem ispitivanju bio je Staphylococcus aureus (56, 25%). Niti jedan od 67 izoli¬ranih sojeva BHS-A nije pokazao rezistenciju na ispitivane antibiotike. Ispiti¬vanje sezonske učestalosti BHS-A izolata i beta laktamaza producirajućih bakterija, pokazalo je da učestalost izoliranih beta laktamaza sojeva tijekom godine odgovara učestalosti BHS-A izolata. Tijekom ljetnih mjeseci utvrđen je statistički značajan pad učestalosti BHS-A izolata u odnosu prema ostalim sezonskim razdobljima.

streptokokne infekcije, penicilin, rezistencija

nije evidentirano