hrvatski

Slika između izgleda i pogleda

Slika kao medij u svakom vremenu otvara nova pitanja. Ovu činjenicu autor istražuje na vlastitom radu tako da preko svojih završenih, u većini slučajeva već izlaganih i katalogiziranih slika, unosi slikarske intervencije u skladu sa svojim recentnim razmišljanjima. Slikarskim rastvaranjem izgleda naslikane slike, ta slika- za-gledanje (picture) iz imeničnog stanja prelazi u glagolsko te postaje slika-za-slikanje (painting). Ne radi se više o započimanju na praznom platnu nego se naslikana slika koristi kao podloga za ‘obrnuto’ slikanje – prema njenom početku. Na putu prema izvorištu revidira se povijest, kako slike, tako i njenog autora. Slikanje ‘unatrag’ osporava pravo autoritarnom izgledu da na jednostran način, na način kako pobjednici pišu povijest, zastupa autora i njegovo djelo. Preslikavanjem, odslikavanjem i naslikavanjem aktualni slikarov pogled preuzima mandat za sliku od njenog ‘povijesnog’ izgleda. Pogled i izgled čine okvir (parergon) istraživanja, a u samom središtu je djelo (ergon), ali ne kao dovršenje, nego kao proces. Dekonstruiranjem izgleda nastoji se prevladati paradigma naslikane slike. Time je napravljen proboj prema još neistraženim područjima slike- poslije-naslikane-slike. Razlozi za poricanje naslikane slike stoga su upravo razlozi za sliku, onu koja omogućava slikanje kao spoznajno-kreativni proces.

izgled ; pogled ; proces ; poricanje ; subjektivacija

nije evidentirano