hrvatski

Derivati benzimidazola kao inhibitori korozije

Morska voda je korozivan medij koji štetno utječe na brojne metalne konstrukcije, koje se primjenjuju u gotovo svim područjima građevinarstva i industrije, a time uzrokuje znatnu gospodarsku štetu i onečišćuju okoliš. Unatoč tome što se često primjenjuju, korozijski otporne legure, poput nehrđajućeg čelika i legura bakra i nikla, koje karakterizira mogućnost samostalnog formiranja zaštitnog sloja oksida na metalnoj površini, poželjno je primijeniti neku vrstu zaštite sa svrhom produljenja vijeka trajanja konstrukcije. U zatvorenim sustavima često se koriste inhibitori korozije, tvari anorganskoga ili organskoga podrijetla koje dodane u malim količinama u agresivni medij mogu u velikoj mjeri smanjiti brzinu korozije metala. Njihova učinkovitost ovisi o vrsti inhibitora (anorganski ili organski), mediju u koji se inhibitor dodaje, temperaturi te koncentraciji. Dulje vrijeme izlaganja, ali i veće koncentracije inhibitora značajno doprinose djelotvornost inhibitora. Organski se inhibitori vrlo učinkovito adsorbiraju na metalnu površinu ili reagiraju s korozijskim produktima na površini pritom tvoreći zaštitni sloj, uglavnom zbog prisutstva polarnih funkcionalnih skupina u molekulskoj strukturi. Među najučinkovitije spojeve za inhibiciju korozije bakrenih legura ubrajaju se oni koji sadrže heteroatome poput sumpora, dušika, kisika i fosfora. Jedan od glavnih organskih inhibitora korozije korišten za zaštitu bakra i njegovih legura je benzotriazol (BTA) [1], heterociklički spoj s dušikom. Osim benzotriazola ispitivane su i efikasnosti brojnih drugih organskih inhibitora poput brojnih derivata imidazola, triazola, amina, aminokiselina i heterocikličkih derivata s donorskim skupinama [2], [3]. Većina komercijalnih inhibitora, kao i benzotriazol nije ekološki prihvatljiva pa se sve više istražuju inhibitori koji su ekološki prihvatljivi. Cilj ovog rada je ispitati i usporediti djelotvornost zaštite legure Cu-Ni dodatkom različitih derivata benzimidazola (2-amino-5(6)-nitrobenzimidazol, 2-amino-5(6)- cijanobenzimidazol, 2- aminobenzimidazol, 2-amino-5(6)-(2- imidazolinil)- benzimidazol hidroklorid ) u različitim koncentracijama u umjetnoj morskoj vodi (3% NaCl). Brzina korozijskih procesa određivana je metodama Tafelove ekstrapolacije koji predstavljaju tehnike ispitivanja s istosmjernom strujom (DC-tehnike). Od tehnika koje koriste izmjeničnu struju (ACtehnike), provedeno je ispitivanje metodom elektrokemijske impedancijske spektroskopije (EIS). Korištenjem navedenih metoda određeno je koji je ispitivani derivat benzimidazola najdjelotvorni i pri kojoj koncentraciji dovodi do najvećeg smanjenja brzine korozije.

inhibitori korozije ; derivati benzimidazola ; Cu-Ni legura

nije evidentirano