hrvatski

Utjecaj biološke terapije na ishod liječenja ulceroznog kolitisa

Ulcerozni kolitis očituje se ulceracijama sluznice, rektalnim krvarenjem, dijarejom i bolovima u abdomenu. Točna etiologija ulceroznog kolitisa je nepoznata, ali čini se da je bolest multifaktorska i poligenska. Predloženi uzroci uključuju okolišne čimbenike, disfunkciju imunološkog sustava i genetsku prdispoziciju. TNF-a je ključni proupalni citokin u bolesnika s ulceroznim kolitisom. Farmakološko liječenje bolesnika s UK obuhvaća 5 – aminosalicilate, kortikosteroide i imunosupresive, uključujući antimetabolite purina i ciklosporine te antagoniste TNF-a. U slučaju da bolesnici ne reagiraju na farmakološko liječenje ili se razviju komplikacije, uzima se u obzir kirurško liječenje. Infliksimab je kimerično IgG1 monoklonalno antitijelo, ima visoki afinitet za TNF-a i neutralizira njegovu biološku aktivnost. Učinkovitost infliksimaba u liječenju ulceroznog kolitisa je utvrđena brojnim studijima. Terapija infliksimabom je učinkovita za indukaciju i održavanje remisije bolesti. Infliksimab, u kombinaciji s azatioprinom ili kao monoterapija, superioran je u odnosu na monoterapiju azatioprinom u postizanju remisije bolesti bez uzimanja kortikosteroida i potpunom zacjeljenju sluznice crijeva u bolesnika koji ne reagiraju na aminosalicalate i kortikosteroide. Ozbiljne nuspojave uslijed liječenja infliksimabom mogu uključivati reaktivaciju latentnih bolesti u bolesnika što se događa zbog supresije imunološkog sustava. Najčešće bolesti koje tada nastaju su tuberkuloza i hepatits B. Također, osobe koje su liječene infliksimabom češće oboljevaju od limfoma i ostalih karcinoma od osoba koje nisu liječene ovim lijekom. Bit će potrebno daljnje istraživanje da bi se odredila uloga infliksimba u liječenju umjerenog do teškog ulceroznog kolitisa.

biološka terapija, ishod liječenja, ulcerozni kolitis

nije evidentirano