hrvatski

Slika poslije naslikane slike

Na akademskoj razini riječ o slici pripada poglavito literarno-znanstvenom diskursu. Razmatranje slike u domeni je teorije, povijesti umjetnosti, filozofije, estetike, sociologije, antropologije, psihologije i srodnih disciplina. Uvriježeno je mišljenje da će umjetnici radije izabrati šutnju (S. Sontag) i pristajanje uz stajalište da u umjetnosti vrijedi jedino ono o čemu se ne može govoriti (L. Wittgenstein). Nasuprot Wittgensteinu, A. Badiou misli da baš »o onome o čemu se ne može govoriti, o tome treba govoriti«. Slijedeći Badiouovu misao, u ovome radu govori se o slikarskoj slici iz specifične perspektive samog autora. Predstavlja se istraživanje provedeno na vlastitom slikarskom opusu. Za provedbu takvog istraživanja nužno je biti slikar, jer riječ je o slikarskoj reviziji izgleda autorovih naslikanih slika. Slikarskim rastvaranjem izgleda vlastite naslikane slike, ta slika-za-gledanje (picture) iz imeničnog stanja prelazi u glagolsko stanje te (ponovno) postaje slika-za-slikanje (painting). Više nije posrijedi započinjanje na praznom platnu, nego to da se naslikana slika koristi kao podloga za »obrnuto« slikanje – prema njezinom početku. Na putu prema izvorištu revidira se povijest, kako slike tako i njezinog autora. Slikanje »unatrag« osporava pravo autoritarnom izgledu da na jednostran način, na način kako pobjednici pišu povijest, zastupa autora i njegovo djelo. Preslikavanjem, odslikavanjem i naslikavanjem aktualan slikarov pogled preuzima mandat za sliku od njezinoga »povijesnog« izgleda. Pogled i izgled čine okvir (parergon) istraživanja, a u samom središtu je djelo (ergon), ali ne kao dovršenje (telos), nego kao proces. Dekonstruiranjem izgleda nastoji se prevladati paradigma »naslikane slike«. Time je napravljen proboj prema još neistraženim područjima slike-poslije-naslikane-slike. Razlozi za poricanje naslikane slike stoga su upravo razlozi za sliku, onu koja omogućuje slikanje kao spoznajno-kreativan proces. Ovaj rad predstavlja istraživanje provedeno u sklopu doktorskog studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Tema je triangulacijski (case study, autoetnografija i akcijsko istraživanje) interdisciplinarno vezana uz pedagogiju na umjetničkom području.

subjekt ; stvari ; poricanje ; izgled ; pogled

nije evidentirano