hrvatski

Kršćanski ambijentalni etos kao održiviji odgovor na ekološke probleme u doba antropocena

U suvremeno doba čovjek dolazi do zaključka da je on glavni pokretački motor promjena na našem planetu i začetnik nove epohe antropocena, za razliku od protekle epohe holocena kada je priroda imala svoju određenu autonomiju. Nastale promjene koje vode k daljnjem pogoršanju, posljedice su tehnološkog razvoja čovjeka. Razvitak novog koncepta ekološke misli usko je vezan ne samo za prevenciju daljnjeg pogoršavanja situacije nego ujedno i za sanaciju trenutačnog stanja. Današnja rasprava o rješavanju aktualnog problema zauzima dva smjera, a to su environmentalizam i ekomodernizam. Dok neki environmentalisti i ekološki pokreti smatraju kako tehnologiju samo treba ograničiti, a poneki u potpunosti zaziru od njene primjene, ekomodernisti ističu kako je primjena novih tehnologija jedini način rješavanja tog aktualnog problema. Kršćanski ambijentalni etos pak zauzima srednji put te na taj način pruža odgovor i smjernice za pronalazak prikladnog rješenja postojeće polarizacije. S jedne strane, kršćanski ambijentalni etos ne ustručava se od upotrebe novih tehnologija, a s druge strane, ne zagovara njihovu neodgovornu primjenu.

environmentalizam ; ekopragmatizam ; Pierre Teilhard de Chardin ; Laudato si’ ; ambijentalna etika ; etos ; antropocen ; ekomodernizam ; kršćanstvo ; ekologija

nije evidentirano