hrvatski

Koliko zbilje? Prijepori oko realizma u češkoj književnosti 1948.-1968.

Realizam i realističnost kategorije su na koje se u velikoj mjeri oslanjala češka književnost nakon uspostave komunističke vlasti u Čehoslovačkoj 1948. godine. To ne čudi budući da je jedina dozvoljena i obvezujuća estetska norma bila ona socijalističkog realizma. Još u prvim kodifikacijskim tekstovima socijalističkog realizma mimetička funkcija književnosti spram aktualne društvene i političke zbilje istaknuta je kao jedan od ključnih kriterija ideološke podobnosti autorâ, a nerijetko je bila i od odlučujuće važnosti u vrednovanju književnih djela. Kao posljedica insistiranja na mimetičkoj funkciji književnosti formirani su i žanrovi koji su polazili od nužnosti realističkog zrcaljenja izvanjskog (socijalističkog) svijeta, kao što je primjer izvorno socrealističkog žanra romana izgradnje (budovatelský román). Gotovo sve važnije promjene u češkoj književnosti 1948- 1968 odvijat će se u svjetlu kritičkih propitivanja imperativa realističnosti s jedne te pokušaja obnavljanja primata mimetičke (a u krajnjoj liniji propagandističke) funkcije književnosti i održavanja njezina kontinuiteta s druge strane. U fokusu ovog rada jest dinamika češkog književnog života od formativnih godina „kulture izgradnje“ (budovatelská kultura) pa sve do kraja „zlatnih šezdesetih“, i to upravo s obzirom na kategoriju realizma i realističnosti.

češka književnost ; socijalistički realizam ; mimetičnost književnosti

nije evidentirano