hrvatski

Polemički dijalog s patrijarhalnom tradicijom u pjesničkoj zbirci Vječna i sveta Elisavete Bagrjane

U pjesničkoj zbirci Vječna i sveta Elisaveta Bagrjana uspostavlja različite rodno definirane modele svetosti, odnosno prevladavanja ljudske ograničenosti i prolaznosti kroz gradnju esencijaliziranog ženskog subjekta koji uspostavlja kroz „veliki citatni dijalog“ s judeokršćanskom i folklornom tradicijom. Kroz arhetip majčinstva ženski subjekt se poistovjećuje s Bogorodicom i ženskim aspektom božanstva, Roditeljicom, koja u odnosu na ženski subjekt ispunjava one funkcije koje patrijarhalno i maskulino definiran judeokršćanski Bog-Otac ne može ispuniti. Kroz lik Marije Magdalene prevladava se tradicionalna opozicije između agape i erosa, demonskog i svetog u viziji ljubavi koja pristaje na rizik i neodlučivost tih dvaju principa. Ženski pjesnički subjekt se izjednačava i s prirodnom stihijnošću u polemici kojom prevrednuje, odnosno izokreće tradicionalnu hijerarhiju čovjeka (muškarca) i njegove kulture kao poduhvata ovladavanja feminiziranom prirodom. U dijalogu s folklornom tradicijom Bagrjanin ženski pjesnički subjekt pristaje na vlastitu samoću i smrt kao jedini način suprotstavljanja nametnutim porobljavajućim okvirima, a u pjesmi Kukavica, buntovno odbacuje tradicionalnu ulogu majke i zaposjeda ulogu demonizirane ženske drugosti, a samoću i smrt, uz mogućnost metamorfoze, prihvaća kao cijenu koju je spremna platiti za vlastito oslobađanje i vlastitu realizaciju.

tradicija, religija, folklor, polemički dijalog, feminizam, ekofeminizam

nije evidentirano