hrvatski

Arheološki spomenici u urbanom tkivu Splita (Antička baština u urbanom prostoru)

Dioklecijanova palača kao (kasno)antička jezgra Splita odavno je prepoznata kao najvažniji spomenik i materijalna struktura oko koje se konstituirao prvobitni urbani prostor toga grada. Istraživani su njena funkcija, konstrukcija, forma, arhitektonska artikulacija i dispozicija, ikonografski i simbolički aspekti njezina sadržaja, sve u interakciji s neposrednom okolinom na koju je ta carska građevina utjecala pri formiranju urbane jezgre Splita. Međutim, za izučavanje mnogih pitanja u vezi s postankom (poleogenezom) grada Splita, podjednako su važni ostaci materijalnih i komunikacijskih struktura na Splitskom poluotoku izvan Dioklecijanove palače, a koji prethode razdoblju kada je carska rezidencija podignuta. Riječ je o rimskodobnim nalazima što datiraju iz vremena rane antike, od 1. st. pr. Kr. do kasnog 2. stoljeća naše ere, a predstavljaju tragove sačuvane u arheološkim artefaktima, nazivima prostora (toponimiji), kao i komunikacijama (cestama, putovima) sačuvanima sve do našega vremena. Historijska topografija Splita što potječe iz tog vremena nastojat će se prikazati i rekonstruirati u ovom izlaganju ; razmatrat će se pitanja opisa Splita u najstarijim povijesnim tekstovima, zatim njegov urbani areal (prostorna evolucija), napokon ime grada (urbonim). Rasprava služi određivanju osnovnih tijekova urbanog razvoja (preobrazbe Dioklecijanove palače i Splitskog poluotoka u srednjovjekovni grad) i njegovih obilježja. Pri tome se uvažavaju prirodno-zemljopisne zadatosti prostora, njegove prometne osobitosti, arheološka topografija, toponomastika (napose hagiotopografija), pisana povijesna svjedočanstva. Osobita pozornost posvetit će se odnosu toga najstarijega urbanog pejzaža s današnjim urbanim prostorom Splita.

Split, Splitski poluotok, antika, kasna antika, topografija, prostorna organizacija, centurijacija, toponimija, komunikacije, arheologija

nije evidentirano