hrvatski

Promjene identiteta klerika u dubrovačkom baroku: administrator, propovjednik i historiograf

Župnik i propovjednik, teolog i povjesničar, skroman pastir i uspješan poslovnjak: dubrovački klerik stoljećima je nastupao na pozornici javnog života u raznim ulogama, prilagođavajući se zahtjevima Crkve i zahtjevima Dvora. U desetljećima nakon velikog potresa 1667. mnogi su podanici Republike pristupili Crkvi da bi lakše preživjeli, ne slušajući pravi duhovni zov. To je osjetno narušilo stegu i izazvalo nezadovoljstvo u Rimu. Kao reakcija razvio se neo- konzervativizam u dijelu dubrovačkog klera, insistirajući na uporabi latinskog u bogatoj historiografskoj produkciji, napadajući sugrađane u oštrim propovijedima i nastojeći umanjiti gospodarsku ovisnost crkvenih ustanova od državne pomoći. U svjetlu goleme duhovne baštine koju je ostavio, kao i mnoštva konkretnih slika iz njegove užurbane svakodnevice, gledamo dubrovačkog klerika kao konzervativnog čuvara vrijednosti Dubrovačke Republike, ali i kao avangardnog mislioca čije su izvorne ideje naposljetku nadišle kruti svjetovni okvir državne vlasti koji ih je predugo sputavao.

Dubrovnik, crkvena povijest, Novi vijek

nije evidentirano