hrvatski

Povijesno-biblijski početci veterinarske i humane medicine u kulturi i društvu starih Hebreja

Ovim je radom pružen pregled povijesno–biblijskih korijena i začetaka veterinarske i humane medicine u starih Hebreja. Hebreji su na svojim počecima, oko 2000 godina prije Krista, bili organizirani kao plemena nomadskih pastira. U svom svakodnevnom životu bili su ovisni o životinjama i u stalnoj vezi i interakciji s njima. Životinje su im služile za prehranu, kao izvor mesa i mlijeka, ali i kao izvor materijala za mnoge potrepštine, a nimalo manje važna uloga bila je za žrtvovanje. U skladu s tim vjerojatno najvažnije zanimanje bilo je pastir. Za razmatranje ovog vida povijesti Hebreja i upoznavanja njihovog suživota sa živim svijetom korišten je biblijski starozavjetni zapis, ponajviše Petoknjižje - Tora, odnosno Zakon. Međutim, korišteni su i drugi materijali koji o tome govore sa svrhom njihovog objedinjavanja na jednom mjestu. U društvu starih Hebreja svećenici su bili ti koji su proučavali i podučavali Zakon. Bili su i posrednici između Boga i naroda, svakoga pojedinca, kroz čin pomirenja vidljiv u žrtvovanju, ali su imali važnu ulogu i kao liječnici. U hebrejskoj medicini onog vremena najzastupljeniji tip bio je onaj profilaktički. Tu se naziru i postupci poput inspekcije, selekcije i kastracije životinja. Istaknuta je uloga krvi kao životvorne tekućine, obrađeni su i propisi o prehrani, higijeni, čistim i nečistim životinjama i životinjama za žrtvovanje. U njima su uspostavljeni visoki etički principi u međuljudskim odnosima, u odnosu prema životinjama, zemlji i prirodi. U radu je naveden i simbol ozdravljenja u obliku mjedene zmije na stupu koji nalazimo i u drugim kulturama. Nije pretjerano zaključiti da su upravo spomenuti zakoni doprinijeli opstanku Hebreja i zadržavanju njihove posebnosti kroz milenije nemirne i neizvjesne povijesti.

veterinarska i humana medicina ; povijest Hebreja ; Biblija ; profilaksa i karantena ; etički odnos ; pastir

nije evidentirano