hrvatski

Što školu čini školom- teorijski pristupi, koncepti i trendovi

Školska pedagogija još je daleko od monolitnoga koncepta jer njezin predmet istraživanja potentan je za generiranje različitih određenja, pristupa i koncepata što se manifestira i pri diversikaciji mogućih pravaca razvoja. Potentnost škole ogleda se također u teorijskoj zbrci i dvojbama oko određivanja (meta)teorija škole i obrazovanja. Teorije škole nisu dale adekvatne odgovore na pitanje smisla i funkcije škole i obrazovanja te se odgovori na ta pitanja kreću od opravdanosti snažnog utjecaja države na sadržajne i organizacijske koncepte, preko mekanijih kritika, do radikalnih kritika ideološko-političke manipulacije koja se ostvaruje pomoću škole. Ako je moguć jezgrovit zaključak analize škole iz različitih teorijskih diskursa, onda se može reci da su teorije škole nezavršeno pitanje školske pedagogije. Ta nedovršenost nastaje zbog toga što je škola konstrukt u kojem se prelamaju heterogene društvene realnosti i prakse koje se analiziraju iz različitih teorijsko-metodoloških kategorija. Međutim, postojeće teorijske kategorije nedostatne su za sveobuhvatnu analizu škole jer ne mogu opisati ni objasniti školu iz perspektive svih onih koji su u nju uključeni i za nju zainteresirani. Velike teorije ne mogu dati odgovor na pitanja koja su od bitne važnosti za razumijevanje funkcioniranja škole na makrorazini, a posebice na mezorazini i mikrorazini jer izvan njihovih domašaja ostaju ponekad utišani i zanemareni svi oni koji ne pripadaju dominantnima kao i oni koji se cesto podvode pod nevidljive članove društva i nemaju moć odlučivanja.Predmet školske pedagogije ukorijenjen je u društveno-kulturni kontekst koji oblikuje školu, što je razlogom teorijsko- metodološke povezanosti školske pedagogije s ostalim znanostima od kojih ona uzima relevantne spoznaje. Društveno-kulturni kontekst iznjedrio je različite tipove škola koje su pokazatelj razvoja određene zemlje, mjereno ne samo ekonomskim parametrima nego i demokratičnošću izraženom putem mogućnosti izbora. U prikazu razvoja škole ističe se njezina inertnost na dinamične i radikalne promjene koje donosi suvremenost jer škola funkcionira prema jednakim hijerarhijskim načelima oblikovanima u spartansko vrijeme, dok se u organizacijskoj dimenziji nije bitno promijenila još od Jana Amosa Komenskog. Školska kultura i klima inherentni su fenomeni škole, no svjestan odnos prema njima u odgojno- obrazovnim institucijama dugo je izostajao unatoč tome što školska kultura i klima daju relevantne spoznaje o prisutnosti sofisticiranih mehanizama diskriminacije i različitih drugih pojava koje utječu na to da škola postane a good place to be. U neoliberalnoj politici, koja njeguje kulturu audita, obrazovne su institucije u potrazi dobrih vođa i menadžera, odnosno modela upravljanja. Diskurs kvalitete i učinkovitosti često se uzima kriterijem za razlikovanje termina koji su povezani s upravljanjem školama odnosno rukovođenjem njima. Školska je administracija najčešće orijentirana na dnevne aktivnosti u školama, koje imaju odlike rutine radi održavanja, dok se menadžment i vođenje povezuju s promjenama. Nejasnoće koje se javljaju pri odabiru modela upravljanja i rukovođenja nastale su zato što je znatan dio teorije obrazovnog menadžmenta i vođenja izveden iz poslovnog sektora i nisu adaptirani potpuno na obrazovanje. U takvu okruženju važnom se prepoznaje školska dokumentacija koja prati velik i složeni birokratski sustav. Iako se dokumentacija ocjenjuje negativno, ona ne bi trebala biti samo proces prikupljanja dokaza i artefakata, već može poslužiti i za korekcije i inoviranje rada kako na razini institucije tako i razini pojedinca, a isto tako, može biti vrijedan izvor za znanstvena istraživanja. Pristupajući dokumentaciji na taj način, možemo je odrediti refleksivnim praktičarem i kritičkim prijateljem koji daje važne informacije onima koji žele slušati te je ona stoga vidljivo slušanje i pedagogija slušanja. Postoje mnogobrojni razlozi zbog kojih škola nije odbačena unatoč nizu kritika. Razlozi za to u njezinim su potencijalima, koji se iskazuju u povezanosti sa zajednicom, u organizaciji nastave i drugih oblika rada.

škola, teorije škole, razvoj škole, školska klima, upravljanje školom

nije evidentirano