hrvatski

Uvredljiv govor ili konvencionalni humor? Analiza (ne)učtivog jezika u "Knjizi o ženama" osmanskoga pjesnika Enderunlu Fazıla

Dajući prednost komunikacijskoj funkciji književnosti pred spoznajnom i estetskom, književni teoretičari u novije vrijeme sve češće uzimaju u obzir i pragmatičku dimenziju teksta. Pragmatička analiza književnoga teksta posvećuje pažnju „komunikacijskoj snazi iskaza“ i „njegovim učincima na recipijenta“. Njome se nastoji odgovoriti na pitanje kako književni tekst djeluje na svoju okolinu i kojim se jezičkim sredstvima autor pritom služi. Prema Rogeru D. Sellu, prisustvo ili odsustvo strategija učtivosti u književnome tekstu najočitiji je pokazatelj da književnost ima interaktivnu, komunikacijsku funkciju. Polazeći od navedenih pretpostavki, u ovom se radu analizira (ne)učtiva upotreba jezika u šehrengizu "Knjiga o ženama" (Zenan-name) osmanskoga pjesnika Enderunlu Fazıla (1756-1810), u kojem se na zabavan i satiričan način opisuju žene iz različitih krajeva svijeta. Riječ je djelu koje je dugo vremena izazivalo zazor kritičara zbog svog „nepristojnog i bestidnog“ jezika koji obiluje uvredljivim, pogrdnim i tabu izrazima. Osim analize jezičkih sredstava korištenih u opisima etničkih skupina porijeklom s Balkana, u radu se ispituje i njihova funkcija u tekstu.

šehrengiz ; pragmalingvistika ; neučtivost ; osmanska književnost

nije evidentirano