hrvatski

Aristotelova phronesis i Newmanov illative sense

Jedan od najvažnijih pojmova Newmanove Logike pristanka jest illative sense, koji označava intelektualnu krepost zahvaljujući kojoj možemo uočiti međusobno slaganje mnoštva razlčitih argumenata i donijeti sud o tome je li razumno pristati na određeni iskaz ili ne. Ideju o ovoj kreposti nalazimo u Newmanovim ranijim spisima u kojima ona nosi naziv phronesis po uzoru na Aristotelovu vrlinu razboritosti iz Nikomahove etike. U jednom privatnom pismu Newman poistovjećuje illative sense s Aristotelovom razboritošću, no u samom djelu on ih razlikuje te kaže da se razboritost odnosi samo na djelovanje, to jest na ponašanje u konkretnim situacijama, dok je illative sense rezerviran za spoznaju istine u istom području. U izlaganju uspoređujemo Newmanov illazive sense i Aristotelovu phropnesis s ciljem uočavanja sličnosti i razlika te jasnijeg uočavanja uloge koju Newman daje spomenutoj kreposti.

Aristotel, Newman, phronesis, illative sense

nije evidentirano