hrvatski

Lupus antikoagulans: s laboratorijske točke gledišta Lupus anticoagulant: from the laboratory point of view

Lupus antikoagulans (LA) predstavlja podskupinu antifosfolipidnih autoantitijela usmjerenih na fosfolipid-vezujuće proteine zbog čega interferiraju s koagulacijskim testovima ovisnim o fosfolipidima u in vitro uvjetima. Prisutnost LA u plazmi povezana je s kliničkim sindromom, poznatim kao antifosfolipidni sindrom (APS), koji uzrokuje nastanak venske i/ili arterijske tromboze i ponavljanih spontanih pobačaja. Posljednjih godina, objavljivanje smjernica od strane međunarodnih stručnjaka i društava rezultiralo je poboljšanjima u laboratorijskoj dijagnostici LA, a sve s ciljem osiguranja najprikladnijih dijagnostičkih postupaka u dokazivanju LA. Međutim, unatoč ovim pokušajima dogovornih smjernica sa svrhom poboljšanja, laboratorijska dijagnostika LA i dalje ostaje izazov. Tako su i dalje prisutne značajne razlike među laboratorijima koje se odnose na primjenu pojedinih testova, postupaka i rezultata ispitivanja u dijagnostici LA. Nadalje, udio lažno pozitivnih i lažno negativnih rezultata i dalje je relativno visok, a oboje mogu imati velik utjecaj na sigurnost i ishod liječenja bolesnika. Varijabilnost rezultata testiranja na LA pripisuje se svim fazama u sklopu cjelokupnog dijagnostičkog postupka, uključujući ključne predanalitičke (priprema plazme, akutna faza bolesti, testiranje bolesnika na antikoagulantnoj terapiji), analitičke (izbor testova/metoda i reagensa) kao i postanalitičke čimbenike (izražavanje i interpretacija rezultata). Utjecaj predanalitičkih čimbenika, kao što su pravilna priprema uzorka plazme i interferencija antikoagulantnih lijekova u dijagnostici LA, pokazao se kritičnima za pouzdanost rezultata ispitivanja. Nadalje, zbog heterogenosti LA protutijela, niti jedna zasebno učinjena pretraga nije dostatna za dokazivanje ovih protutijela. Stoga je u laboratorijskoj dijagnostici LA neophodna primjena stupnjevitog algoritma upotrebom kombinacije (panela) koagulacijskih pretraga. Ovaj postupak uključuje primjenu najmanje dva probirna testa s različitim mjernim načelom i najmanje jedan potvrdni test kako bi se zadovoljili kriteriji koji dokazuju prisutnost LA: 1) produžen barem jedan koagulometrijski test ovisan o fosfolipidima, 2) dokazivanje inhibicijske aktivnosti antitijela testom miješanja plazme ispitanika i normalne plazme, i 3) potvrda inhibitornog učinka LA dodatkom fosfolipida u suvišku. Navedene kriterije koji dokazuju prisutnost LA osiguravaju mjerni postupci koji uključuju probirne testove, test miješanja i potvrdni test. Preporučeni te ujedno i najčešće korišteni testovi probira u dijagnostici LA su aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme (APTV) uz reagens osjetljiv na LA, APTV test miješanja i dRVVT (engl. dilute Russell´s viper venom time) test koji se izvodi i kao probirni (uz nizak sadržaj fosfolipida) i kao potvrdni (fosfolipidi u suvišku) test. Međutim, različita obilježja pojedinih komercijalnih reagensa doprinose i značajnim varijabilnostima rezultata među laboratorijima. Stoga je u postupku dijagnostike LA neophodno obratiti pažnju na optimalan izbor testova i reagensa kako bi se osigurala najveća osjetljivost kao i pouzdana interpretacija rezultata ispitivanja. Iako pridržavanje ispitivanja u skladu s objavljenim smjernicama nedvojbeno poboljšava laboratorijsku dijagnostiku LA, očita je potreba za daljnjim dogovorom između laboratorijskih stručnjaka, liječnika i proizvođača reagensa o najučinkovitijoj kombinaciji testova/metoda kao i izboru reagensa u svrhu postizanja optimalne osjetljivosti i specifičnosti u dijagnostici LA. U predavanju će biti govora o temeljnom pristupu laboratorijskoj dijagnostici LA uzimajući u obzir trenutno važeće međunarodne preporuke, ali i najvažnije problematične točke u postupku ispitivanja, kao što su predanalitički čimbenici, izbor odgovarajućih pretraga i reagensa kao i interpretaciju rezultata, od kojih svaka može imati značajan utjecaj na kliničku korisnost laboratorijske dijagnostike LA.

lupus antikoagulans, antifosfolipidna antitijela, laboratorijska dijagnosika

nije evidentirano

engleski

Lupus anticoagulant: from the laboratory point of view

Lupus antikoagulans (LA) predstavlja podskupinu antifosfolipidnih autoantitijela usmjerenih na fosfolipid-vezujuće proteine zbog čega interferiraju s koagulacijskim testovima ovisnim o fosfolipidima u in vitro uvjetima. Prisutnost LA u plazmi povezana je s kliničkim sindromom, poznatim kao antifosfolipidni sindrom (APS), koji uzrokuje nastanak venske i/ili arterijske tromboze i ponavljanih spontanih pobačaja. Posljednjih godina, objavljivanje smjernica od strane međunarodnih stručnjaka i društava rezultiralo je poboljšanjima u laboratorijskoj dijagnostici LA, a sve s ciljem osiguranja najprikladnijih dijagnostičkih postupaka u dokazivanju LA. Međutim, unatoč ovim pokušajima dogovornih smjernica sa svrhom poboljšanja, laboratorijska dijagnostika LA i dalje ostaje izazov. Tako su i dalje prisutne značajne razlike među laboratorijima koje se odnose na primjenu pojedinih testova, postupaka i rezultata ispitivanja u dijagnostici LA. Nadalje, udio lažno pozitivnih i lažno negativnih rezultata i dalje je relativno visok, a oboje mogu imati velik utjecaj na sigurnost i ishod liječenja bolesnika. Varijabilnost rezultata testiranja na LA pripisuje se svim fazama u sklopu cjelokupnog dijagnostičkog postupka, uključujući ključne predanalitičke (priprema plazme, akutna faza bolesti, testiranje bolesnika na antikoagulantnoj terapiji), analitičke (izbor testova/metoda i reagensa) kao i postanalitičke čimbenike (izražavanje i interpretacija rezultata). Utjecaj predanalitičkih čimbenika, kao što su pravilna priprema uzorka plazme i interferencija antikoagulantnih lijekova u dijagnostici LA, pokazao se kritičnima za pouzdanost rezultata ispitivanja. Nadalje, zbog heterogenosti LA protutijela, niti jedna zasebno učinjena pretraga nije dostatna za dokazivanje ovih protutijela. Stoga je u laboratorijskoj dijagnostici LA neophodna primjena stupnjevitog algoritma upotrebom kombinacije (panela) koagulacijskih pretraga. Ovaj postupak uključuje primjenu najmanje dva probirna testa s različitim mjernim načelom i najmanje jedan potvrdni test kako bi se zadovoljili kriteriji koji dokazuju prisutnost LA: 1) produžen barem jedan koagulometrijski test ovisan o fosfolipidima, 2) dokazivanje inhibicijske aktivnosti antitijela testom miješanja plazme ispitanika i normalne plazme, i 3) potvrda inhibitornog učinka LA dodatkom fosfolipida u suvišku. Navedene kriterije koji dokazuju prisutnost LA osiguravaju mjerni postupci koji uključuju probirne testove, test miješanja i potvrdni test. Preporučeni te ujedno i najčešće korišteni testovi probira u dijagnostici LA su aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme (APTV) uz reagens osjetljiv na LA, APTV test miješanja i dRVVT (engl. dilute Russell´s viper venom time) test koji se izvodi i kao probirni (uz nizak sadržaj fosfolipida) i kao potvrdni (fosfolipidi u suvišku) test. Međutim, različita obilježja pojedinih komercijalnih reagensa doprinose i značajnim varijabilnostima rezultata među laboratorijima. Stoga je u postupku dijagnostike LA neophodno obratiti pažnju na optimalan izbor testova i reagensa kako bi se osigurala najveća osjetljivost kao i pouzdana interpretacija rezultata ispitivanja. Iako pridržavanje ispitivanja u skladu s objavljenim smjernicama nedvojbeno poboljšava laboratorijsku dijagnostiku LA, očita je potreba za daljnjim dogovorom između laboratorijskih stručnjaka, liječnika i proizvođača reagensa o najučinkovitijoj kombinaciji testova/metoda kao i izboru reagensa u svrhu postizanja optimalne osjetljivosti i specifičnosti u dijagnostici LA. U predavanju će biti govora o temeljnom pristupu laboratorijskoj dijagnostici LA uzimajući u obzir trenutno važeće međunarodne preporuke, ali i najvažnije problematične točke u postupku ispitivanja, kao što su predanalitički čimbenici, izbor odgovarajućih pretraga i reagensa kao i interpretaciju rezultata, od kojih svaka može imati značajan utjecaj na kliničku korisnost laboratorijske dijagnostike LA.

lupus anticoagulant, antiphospholipid antibodies, laboratory diagnostics

nije evidentirano