hrvatski

Obitelj i škola

U radu se analiziraju neki aspekti obiteljskog života, školskog okruženja i interpersonalne komunikacije djece(uzorak čini 1000 ispitanika – učenika petih, šestih, sedmih i osmih razreda.) U prvom su dijelu analizirana obilježja obitelji i kućanstva, najviše statistički značajnih razlika proizvode varijable obrazovanje oca i majke i rezidencijalni status ispitanika. obitelji iz velikih gradova, u kojima su oba roditelja zaposlena, s višim i visokim obrazovanjem imaju manji broj djece, da su njihova djeca najčešće pohađala vrtić, da osim što posjeduju vlastiti stan ili kuću, televizor, glazbenu liniju, video rekorder, automobil, češće od ostalih posjeduju i čamac ili neko drugo plovilo, vikendicu i kompjutor. Obitelji sa sela, nezaposlenih roditelja ili s jednim zaposlenim roditeljem, nižeg obrazovanja oba roditelja, imaju više djece, koja su rjeđe pohađala vrtić. Rjeđe posjeduju čamac, automobil, vikendicu i kompjutor. Kod teme interpersonalna komunikacija u obitelji i izvan nje, najviše razlika su proizvele varijable spol i dob ispitanika. Dominantni utjecaj spola ukazuje na dva trenda: prvi se odnosi na postojanost razlika u sklonostima prema određenim temama između dječaka i djevojčica, a drugi se tiče očigledne opstojnosti tradicionalnog i patrijarhalnog mentaliteta u obiteljima ispitanika. On se očituje na svim razinama komunikacije a upućuje na internalizaciju saznanja o postojanju, sadržaju i značenju muških i ženskih uloga kroz proces socijalizacije u obitelji i to od najranijeg djetinjstva. S obzirom na prisutnost i snagu patrijarhalnog kulturnog nasljeđa u hrvatskom društvu, u radu je ispitivano koliko ispitanici prihvaćaju moguće, nove predmete u nastavi (seksualni odgoj, zaštita okoliša i odgoj za demokraciju), a koliko već postojeći predmet, konfesionalni vjeronauk. Propitivane su i aspiracije ispitanika prema nastavku školovanja nakon osnovne škole. Najviše statistički značajnih razlika proizvele su varijable rezidencijalni status ispitanika i obrazovanje oca, što upućuje na dominantan utjecaj socijalizacijskog procesa na stavove ispitanika. Među onima koji ne idu na vjeronauk i nisu nikada išli i među onima koji su išli a više ne idu, prevladavaju djeca iz velikog grada. Ta djeca su i najmanje za zadržavanje vjeronauka kao školskog predmeta. Može se stoga zaključiti da su djeca iz grada od obrazovanih očeva u procesu socijalizacije više bila izložena utjecaju modenijih sociokulturnih čimbenima, a djeca sa sela, čiji su očevi nižeg obrazovanja, utjecaju sociokulturnih faktora tradicionalne provenijencije.

obitelj, škola, crkva, komunikacija, vjeronauk

nije evidentirano