hrvatski

Priprava i karakterizacija organsko-anorganskih nanokompozita na temelju epoksidne smole i tetraetoksisilana

Organsko-anorganski kompoziti s molekulskom ili nanometarskom razinom miješanja komponenata nova su vrsta materijala koji nude niz atraktivnih svojstava: mehaničkih, optičkih, električnih i toplinskih. Anorganski dio hibrida može se sintetizirati sol-gel postupkom polazeći od organometalnih spojeva kao što su silikati, titanati i aluminati. Kemija sol-gela uključuje hidrolizu metalnih alkoksida i nastajanje metalnih hidroksida, a zatim slijedi polikondenzacija hidroksilnih skupina. Najčešći anorganski gel je silika gel, a najviše upotrebljavani prekursori pri sintezi SiO2 faze jesu tetraalkoksisilani, npr. tetraetoksisilan [Si(OC2H5)4], TEOS. U ovom radu pripravljeni su organsko-anorganski hibridni sustavi sastavljeni od polimerne epoksi-aminske mreže, na osnovi diglicidil etera bisfenola A , DGEBA, i poli(oksipropilen)diamina, i anorganske SiO2 faze dobivene hidrolizom i kondenzacijom TEOS-a. Primijenjena je metoda bubrenja umreženog polimera (epoksidne smole) otopinom TEOS-a u smjesi etanola, EtOH, i tetrahidrofurana, THF. Sastavi smjesa za bubrenje TEOS:EtOH:THF u vol. % bili su sljedeći: 5:35:60 ; 35:5:60 i 40:0:60 Nakon očvršćivanja na 60oC i naknadnog očvršćivanja na 1300C hibridni sustavi su karakterizirani diferencijalnom pretražnom kalorimetrijom, DSC, termogravimetrijskom analizom, TGA, i bubrenjem u THF-u. Svi pripravljeni hibridi bili su prozirni. Nađeno je da s porastom udjela TEOS-a u smjesi TEOS:EtOH:THF raste i udjel anorganske faze u hibridima. Prema TGA rezultatima pripravljeni hibridi sadrže između 1.6 i 6.6 mas.% SiO2. S porastom udjela anorganske faze u hibridnim sustavima smanjuje se maksimalni stupanj bubrenja u THF-u a temperatura početka degradacije pomiče se prema višim vrijednostima. Nađeno je da prisustvo SiO2 faze ne utječe znatno na staklište, Tg, epoksidne smole.

nije evidentirano

nije evidentirano