hrvatski

„Moja vira meni govori, da tvoja vira nije dobra“: Retorička analiza franjevačkih vjerskih polemika 18. stoljeća

Mirom u Srijemskim Karlovcima (1699.) Slavonija se vraća u sastav Hrvatsko-Ugarskoga kraljevstva, koje je pod vlašću Habsburške monarhije. Uspostavlja se Hrvatsko-slavonska vojna krajina pod izravnom upravom Beča, a za njezine ratne potrebe poziva se pravoslavno srpsko stanovništvo iz Bosne i Srbije. Prva, Velika seoba Srba (1690.) i Druga, manja seoba (1739.) dovele su do znatnih promjena u etničkom i vjerskom sastavu stanovništva u Slavoniji. Habsburški vladar Leopold I. dodijelio je novodoseljenim pravoslavcima velike povlastice, od kojih su najvažnije sloboda vjeroispovijesti, crkveno-narodna samouprava i jurisdikcija arhiepiskopa nad svjetovnim predmetima. Katolički biskupi (osobito zagrebački) pokušavaju umanjiti moć Pravoslavne crkve podupiranjem politike crkvene unije, odnosno prelaska pravoslavnih vjernika na grkokatoličanstvo. Kao posljedica novostvorenih zategnutih odnosa između vjerskih i svjetovnih vlasti javlja se i vjerskopolemičko štivo čiji su autori isusovci i franjevci. Isusovačka kontroverzistika dominantno je na latinskome (uz iznimku J. Muliha i A. Kanižlića), namijenjena je obrazovanim recipijentima obiju vjera, obrađena problematika je u načelu crkvenopovijesna i teološka (F. Ks. Pejačević, I. Krst. Šimunić). Za razliku od isusovaca franjevački autori pisali su kontroverzijske katekizme (A. Bačić, S. Vilov) i pastoralne priručnike s kontroverzijskom tematikom (E. Pavić) na hrvatskome jeziku, dominantno namijenjene katoličkom puku i svećenstvu. Franjevački autori u svojim se polemikama služe skolastičkom polemičkom metodom po uzoru na Dunsa Scota, fingirajući u pravilu razgovor između katolika i pravoslavca. U ovome se radu retorički analiziraju dvije polemike franjevca Stjepana Vilova: Razgovor prijateljski megju Kerstianinom i Ristianinom (1736.) i Kratak i krotak razgovor megju Kerstianinom i Ristianinom (1741.). Osobita je pozornost usmjerena na analizu polemičkih metoda kojima se pripadnici pravoslavne vjere kvalificiraju ne samo kao inovjerci, nego i kao krivovjerci. Retorička je analiza dopunjena imagološkim pristupom kojim se utvrđuju Vilovljeve autopredodžbe o katolicima i heteropredodžbe o pravoslavcima.

franjevci, imagologija, kontroverzistika, polemika, retorika

nije evidentirano