hrvatski

Rizici nezaposlenosti

Aktualni društveni položaj hrvatske mladeži nije moguće razumjeti niti definirati bez sagledavanja svih aspekata jednog od njegovih najvažnijih obilježja, a to je situiranje na tržištu rada. Iako je od sredine osamdesetih do danas došlo do bitne promjene u strukturi nezaposlenih s obzirom na opadanje udjela osoba mlađe dobi, kretanje stope nezaposlenosti unutar najmlađe populacije i dalje upućuje na nezaposlenost kao najizrazitiji problem mlade generacije. Ove porazne činjenice svjesni su i naši ispitanici, a analiza njihovih stavova jasno govori o tome da su mladi precizno detektirali ne samo najveće probleme hrvatskog društva, poput nezaposlenosti i odsutnosti gospodarskog razvoja već i neprimjerenu reakciju države, ali i društva na rezistentnu pojavu masovne i dugoročne nezaposlenosti i mnogostruke socijalne i sociopsihološke posljedice koje odatle proizlaze. Stoga je razumljiva ne samo frustracija proizišla iz nemogućnosti realiziranja radne uloge kao važnog socijalizacijskog čimbenika u tranzicijskom procesu prijelaza iz mladosti u stanje odraslosti, već i apatija koja zahvaća mlade ljude, a manifestira se u zaobilaženju društvenog i političkog angažmana i gubljenja povjerenja u važne institucije sustava, ali i povećanoj spremnosti za napuštanjem zemlje u potrazi za zaposlenjem. Razumljivo je da odlazak najproduktivnijeg i najobrazovanijeg dijela građana znači ogroman gubitak ne samo za gospodarski već i ukupan društveni razvoj. Uz povećanu kritičnost odnosa društva prema nezaposlenima, promjene u odnosu na sredinu osamdesetih vidljive su i iz smanjenja udjela mladih koje izdržava obitelj i porasta broja onih koji su prinuđeni snalaziti se na bilo koji način kako bi osigurali osnovna sredstva za život. Procjene radnih perspektiva i nadalje su izrazito negativne uz percepciju glavnih razloga visoke nezaposlenosti kao realnog sagledavanja temeljnih obilježja hrvatskog društva krajem devedesetih. S druge pak strane nije uočena bitna promjena u stajalištima prema profesionalnoj i prostornoj mobilnosti. Mladi i nadalje zadržavaju visok stupanj načelne spremnosti za mobilnost ali uz pretpostavku odgovarajućih materijalnih kompenzacija. S obzirom na značaj mobilnosti za smanjivanje nezaposlenosti mišljenja smo da bi naši rezultati mogli koristiti i pri izradi mjera za poticanje ovog načina zapošljavanja. Nažalost, i nadalje je broj empirijskih istraživanja koja se bave problemima nezaposlenosti, pa onda i specifičnim obilježjima nezaposlenosti mladih deficitaran i neprimjeren veličini i posljedicama ovog problema. Pritom je poražavajuća konstatacija, i to treba ovdje naglasiti, da nema zadovoljavajuće suradnje između kreatora politike zapošljavanja i istraživača, s obzirom da je velik dio rezultata, kao što je to slučaj i s našim istraživanjem, aplikativnog karaktera. I na kraju zaključimo da nam je iz svih ovih razloga bilo posebno stalo da putem komparacije sa stanjem i obilježjima zapošljavanja mladih u razvijenim europskim zemljama ukažemo na mogućnosti iznalaženja načina za smanjivanje nezaposlenosti u Hrvatskoj. Ovo je, dakako, temeljna pretpostavka za povećanje stupnja njihove socijalne integracije pa prema tome i iznalaženja nove definicije pojma mladeži koja kao svoje glavne sastavnice ne bi više sadržavala termine ranjivosti i socijalne isključenosti.

nije evidentirano

nije evidentirano