hrvatski

Što mladi misle o obrazovanju?

Školsko obrazovanje je djelatnost sa značajnim konzekvencijama po život pojedinca i društva. Od njega se očekuje da pridonese ekonomskom razvoju društva (proizvodnjom radne snage određenih kvalifikacija) i vrijednosnoj homogenizaciji stanovništva nužnoj za reprodukciju postojećeg društvenog sustava (obrazovanje za sudjelovanje i preuzimanje odgovornosti pojedinaca za život zajednice). Društvo od obrazovanja također očekuje da osposobi pojedinca za preuzimanje odgovornosti za njegovu vlastitu egzistenciju. No, i pripadnici društva kao pojedinci imaju svoja očekivanja spram obrazovanja. Ona se ukratko mogu izraziti kao poboljšanje kvalitete života (bolji materijalni standard, viši društveni status i ugled, mogućnosti osobnog razvoja itd.). Dakako, ovo su samo neke od osnovnih funkcija obrazovanja, one bez kojih danas, barem ne bez većih posljedica, nije moguće održati reprodukciju društvenog života ni dostignuti nivo kvalitete života pojedinca. Mada život u suvremenom društvu postavlja pred pojedinca visoke obrazovne zahtjeve i prolongira obrazovanje na njegov cijeli život, ono se ipak još primarno veže za mlade i njihovu pripremu za preuzimanje uloga u odrasloj dobi. Upravo stoga što u značajnoj mjeri determinira budući život mladih važno je istražiti odnos mladih prema školskom obrazovanju, njegovom značaju i granicama u rješavanju njihovih životnih problema. Rezultati analize su ukazali da mladi u Hrvatskoj imaju relativno visoka očekivanja od školskog obrazovanja. Oni u njemu vide, prije svega, sredstvo koje pridonosi njihovom osobnom razvoju. Njihova očekivanja od obrazovanja su pri tome usmjerena na razvijanje elementarnih pretpostavki nužnih za ulazak u svijet odraslih: stjecanje znanja i razvoj sposobnosti, mogućnost dobivanja željenog posla, osamostaljivanje i sl. Riječju, oni od obrazovanja očekuju da im pomogne da po završetku školovanja riješe osnovne egzistencijalne probleme, što im omogućuje da se osamostale, odnosno emancipiraju. Značaj obrazovanja kao sredstva socijalne promocije (stjecanje boljeg materijalnog standarda i prestižnog društvenog položaja) je u drugom planu. Najmanje im je značajna funkcija škole kao sredstva općedruštvene i političke socijalizacije. Tvrdnje koje govore o značaju škole za razvoj interesa mladih za sudjelovanjem u političkom i društvenom životu te preuzimanju odgovornosti za razvoj društva nalaze se na dnu rang ljestvice. Ne bi se moglo reći da je ovakvo mišljenje mladih karakteristika specifična za mlade u Hrvatskoj. Prije bi se moglo pripisati općim generacijskim osobinama tipičnim za mladu generaciju – njihovoj koncentriranosti na vlastite probleme i interese. To ne znači da mladi odbacuju odgovornost za ono što se zbiva u društvu i sferi politike. Sudeći prema brojnim drugim istraživanjima, oni prema toj dimenziji društvenog života imaju kritički odnos, još se ne osjećaju se za nju dovoljno osposobljenim i prepuštaju je odraslima. Moglo bi se reći da, zapravo, svoju odgovornost za život zajednice odgađaju za doba odraslosti. Gledajući odnos mladih prema obrazovanju u cjelini, podaci pokazuju da su oni u svojim očekivanjima od obrazovanja vrlo racionalni (usmjereni su primarno na očekivanja u rješavanju neposrednih egzistencijalnih problema nakon završetka školovanja), ali i realistični. Podaci su, naime, pokazali da su mladi svjesni ograničenih dometa utjecaja obrazovanja na rješavanje njihovih životnih problema, da ono nije u društvu dovoljno cijenjeno i da postoje i drugi faktori koji utječu na društveni i ekonomski položaj pojedinca i mogućnosti njegovog napredovanja. Analiza je također pokazala da je navedeno mišljenje mladih uvjetovano socijalnim kontekstom i da se njihov odnos prema obrazovanju razlikuje ovisno o njihovim sociodemografskim obilježjima, ponajprije socioprofesionalnom statusu, obrazovanju, obrazovanju roditelja i ruralno-urbanom rezidencijalnom statusu. Jasno se pokazalo da su mladi s visokim obrazovanjem, koji žive u razvijenim i urbanim sredinama s visokoobrazovanim roditeljima kritičniji prema obrazovanju i rezerviraniji u pogledu njegovog značaja za njihovu profesionalnu i društvenu integraciju te promociju. Ove funkcije obrazovanja su daleko značajnije za one koji se nalaze na drugom kraju kontinuuma navedenih sociodemografskih obilježja. Rezultati ovog istraživanja ne govore samo o osobinama mladih i njihovom odnosu prema onom što im škola pruža. Oni također govore i o radu samih škola. Naime, i kroz njihovo mišljenje iskazao se problem neizbalansiranosti školskog kurikuluma – dominacije funkcije stjecanja znanja i razvoja sposobnosti učenika, a zanemarenosti vrijednosne komponente i osposobljavanja mladih za život u zajednici. Globalizacija društvenog života, njezini ekonomski, tehnološki i kulturni aspekti, apostrofiraju značaj komunikacije i interakcije među ljudima. To je ojačalo značaj obrazovnog transfera njima primjerenog vrijednosnog sustava (tolerancija, multikulturalizam, jednakopravnost, mir itd.) i socijalizacijske funkcije škole. Razvijanje komunikacijskih sposobnosti mladih i odgovornosti za demokratski smjer razvoja ne samo vlastitog društva, nego i institucija na internacionalnoj razini već danas zauzima u školskom kurikulumu razvijenih zemalja ravnopravno mjesto kao i stjecanje znanja. Gledajući integralno, realističan, ali pozitivan odnos mladih prema školskom obrazovanju pokazuje da mladi znaju procijeniti ulogu i značaj škole ne samo za njihov život, nego i u društvu općenito, zbog čega bi njihova mišljenja trebalo respektirati pri kreiranju obrazovne politike.

nije evidentirano

nije evidentirano