Pretražite po imenu i prezimenu autora, mentora, urednika, prevoditelja

Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 93606

Mladi i politika


Ilišin, Vlasta
Mladi i politika // Mladi uoči trećeg milenija / Ilišin, Vlasta; Radin, Furio (ur.).
Zagreb: IDIZ; Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, 2002. str. 356 (155-202)


Naslov
Mladi i politika
(Youth and Politics)

Autori
Ilišin, Vlasta

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Mladi uoči trećeg milenija

Urednik/ci
Ilišin, Vlasta; Radin, Furio

Izdavač
IDIZ; Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži

Grad
Zagreb

Godina
2002

Raspon stranica
356 (155-202)

ISBN
953-6218-11-9 (IDIZ)

Sažetak
Analiza rezutata je nedvojbeno pokazala da mladi nisu monolitno političko tijelo, a što je potpuno očekivano, jer je politika bitno interesno obilježen društveni fenomen. Na doživljaj politike i prihvaćanje ispitanih političkih vrijednosti, stavova i oblika ponašanja ponajviše utječe obrazovanost mladih. Utjecaj obrazovanja već je toliko standardan trend, da ne zahtijeva posebnu elaboraciju, nego je dostatno istaknuti da i u odnosu mladih prema politici njihov stupanj obrazovanja igra jednu od presudnih uloga kao i u većini područja njihova svakodnevnog života. Vrlo izražen utjecaj vrše i socioprofesionalni status, dob i stranačka preferencija. Kako su socioprofesionalni status, obrazovanje i dob u promatranoj populaciji u snažnoj korelaciji, utjecaj tih obilježja može se tumačiti iz rakursa teorije o životnim ciklusima. Naime, mladi različitog uzrasta, obrazovanja i socioprofesionalnog statusa nužno raspolažu i različitim iskustvima i stupnjevima pripremljenosti za preuzimanje trajnih životnih uloga. Veća udaljenost od svijeta odraslih odražava se i na odnos spram politike, koja se sa stajališta adolescenata čini njima nedostupnim područjem, a i nema poticaja da se oni aktiviraju. Utjecaj stranačkih preferencija potpuno je očekivan kada su u pitanju političke teme, a u tom je kontekstu najzanimljivija polarizacija na dvije jasno prepoznatljive političke grupacije. Na jednoj su strani poglavito pristaše LS-a i SDP-a, među kojima je registrirana velika podudarnost u socijalnim obilježjima i iskazanim stavovima, a na suprotnom su polu simpatizeri HDZ-a i HSP-a, čija je sličnost stavova također vrlo upadna. Između te dvije skupine stranaka smješteni su simpatizeri HSLS-a i HSS-a (uz stranački neopredijeljene), koji predstavljaju svojevrsni prosjek. Jezikom ideološko-političkog spektra može se reći da, u hrvatskim okolnostima, LS i SDP predstavljaju lijevu dimenziju, HSLS i HSS centar, a HDZ i HSP desni pol. Imajući u vidu rezultate ranijih istraživanja (npr. Zakošek, 1996, 1998; Ilišin, 1999), uočljiv je znakovit pomak na ideološko-političkoj ljestvici – riječ je o HSLS-u, koji je frakcijskim izdvajanjem LS-a, iz tzv. lijevog centra otkliznuo udesno i ukotvio se u (desnom?) centru. Primjetno je da promjene u profilu mladih stranačkih pristaša koincidiraju s djelovanjem i retorikom HSLS-a u novije vrijeme. Dobivena saznanja nude elemente i za zaključak šire naravi: unatoč tome što strukturiranje stranačke scene nije dovršeno, moguće je barem grubo identificirati sociostrukturne značajke pristaša političkih stranaka i tome pripadajući ideološko-politički profil stranaka. Izražen je i utjecaj rezidencijalnog statusa ispitanika, što znači da postoje jasne razlike u poimanju politike između urbane i ruralne mladeži. Kako u Hrvatskoj dvije petine stanovništva živi u ruralnim područjima rascjep centar-periferija nije zanemariv, posebice u okolnostima nedostatne izgrađenosti demokratskog sustava. Može se tek pretpostaviti da će se u mjeri u kojoj se bude odvijao proces urbanizacije, zbivati i veći pomak prema većem prihvaćanju demokratskih stavova i oblika ponašanja. Razmjerno slabiji utjecaj ustanovljen je kada je u pitanju regionalna pripadnost, spol, stupanj obrazovanja oca i religiozna samoidentifikacija ispitanika. Utjecaj tih obilježja nije minoran, ali nije ni sustavne prirode, nego je prvenstveno vezan uz neke osobite teme i probleme unutar područja politike. Uostalom, istraživanja pokazuju da su spolne razlike u odnosu spram politike uglavnom sporadične (osim po pitanju participacije), pa ne iznenađuje da su i u ovom ispitivanju dobiveni slični rezultati. Zanimljivije je da u pogledu ostala tri obilježja izostaju konzistentni utjecaji, jer se u javnosti ciklički javljaju strahovi radi mogućih regionalnih podjela ili pretjerane penetracije religijskog u svjetovni, pa tako i politički život. Drugim riječima, ako neke regionalne skupine ili vrh klera povremeno izazovu poneku političku buru, čini se da mladi nisu razvili specifičnu i dosljednu svjetonazorsku ni ideološko-političku optiku na osnovi svoje regionalne pripadnosti ili religijskog opredjeljenja. Uz to, izostanak većeg utjecaja obrazovanja oca na političke stavove posredno ukazuje na još jedan širi trend, a to je moguće slabljenje utjecaja primarnih agensa socijalizacije u procesu političke socijalizacije. Ova pretpostavka je intrigantna – ranija su istraživanja (npr. Dowse and Hughes, 1972; Zureik, 1974) pokazivala da je najveća podudarnost stavova roditelja i njihove djece upravo na području politike, tj. mladi su najviše reproducirali politička uvjerenja svojih roditelja. Moguće je da je utjecaj obitelji u suvremenom društvu općenito oslabio, a posebice kad je u pitanju javna sfera, koju maksimalno “pokrivaju” i eksploatiraju mediji, koji su postali jedan od najutjecajnijih socijalizacijskih agensa u suvremenom društvu. Ukupno dobiveni rezultati upućuju na zaključak da odnos mladih spram politike karakterizira njihovo razmjerno solidno razumijevanje društvene stvarnosti, zadovoljavajući demokratski potencijal i načelna suglasnost da bi mladi trebali biti prisutniji u političkom životu Hrvatske. Ove konstatacije proizlaze iz saznanja da mladi i na društvenoj i na generacijskoj razini ističu probleme socioekonomske naravi (nezaposlenost, gospodarski razvoj), a konzekventno tome politički su im prioriteti suzbijanje nezaposlenosti i ostvarenje socijalne pravde i sigurnosti. S tim je povezana i naglašena percepcija socijalnih nejednakosti u suvremenom hrvatskom društvu. Mladi izrazito visoko prihvaćaju ustavne vrijednosti, ali unutar toga otprilike desetina njih vladavinu prava, nacionalnu ravnopravnost te demokratski i višestranački sustav ne smatra vrlo važnim vrijednostima društvenog i političkog poretka. Većina mladih prihvaća osnovne demokratske vrijednosti i razumije demokratska pravila, no zamjetno je da istodobno preko trećine njih demonstrira nerazumijevanje sukoba, a većina ih teži harmoničnom shvaćanju politike i iskazuje nepovjerenje spram najviših institucija državne vlasti. Ako i pretpostavimo da se povjerenje u političke institucije povećalo nakon smjene vlasti, gotovo je sigurno da se u tako kratkom roku nisu mogle zbiti poželjne promjene u smjeru boljeg razumijevanja sukoba i realnijeg shvaćanja političkih procesa i sukoba. Otvoreno je pitanje koliko turbulentne gospodarske i političke okolnosti aktualne danas – a s velikom vjerojatnošću da će potrajati još neko vrijeme – mogu pridonijeti razvoju demokratske svijesti, a koliko mogu stimulirati retrogradne i nedemokratske procese. Politička uvjerenja i stavovi jednim dijelom nužno ovise o aktualnim društvenim i političkim zbivanjima, a kako je riječ o mladima, treba stalno potencirati problem nepostojanja adekvatnog obrazovanja za demokraciju. Taj je problem akutan u tranzicijskim društvima bez demokratske tradicije, pa se ukazuje potreba za pripremom mladih da stjecanjem punoljetnosti u političkom životu participiraju kao osviješteni i kompetentni građani, a ne kao masa žitelja kojom se može razmjerno lako manipulirati. Mladi su suglasni da su nedovoljno zastupljeni u političkom životu zemlje, i utoliko je logično da većina smatra prihvatljivim uvođenje tzv. kvota za mlade. Dapače, ako se slažemo sa stavom D. Nohlena (1992:266), koji smatra da povećanje sudjelovanja žena u politici ovisi o javnoj svijesti i volji političkih stranaka da prakticiraju interne stranačke kvote u izborima, i ako politički položaj žena promatramo kao analogan položaju mladih, onda se čini da su kvote za mlade najsigurniji instrument povećanja njihove participacije u tijelima vlasti. Nadalje, iako su mladi skloniji socijalnom nego političkom aktivizmu, to ih ne priječi da drže kako bi se trebali politički angažirati, i to i na generacijskoj i na individualnoj osnovi. Svjesni su toga da su u političkom životu marginalizirani, a razloge tome nešto manje pronalaze u vlastitoj nekompetentnosti nego u društvenom okruženju koje ih destimulira. Indikativno je da iako većina mladih procjenjuje da su politički marginalizirani, to ne transponiraju na svoj ukupni društveni položaj, kojeg tek trećina doživljava kao neravnopravan u odnosu na starije. Iz toga bi se mogao izvesti zaključak da mladi politiku ne doživljavaju kao integralni dio svoga svakodnevnoga života, niti političku moć percipiraju kao jedan od najvažnijih elemenata ukupne društvene moći, a u krajnjoj instanciji i komponentu društvenog statusa. Utoliko se stav mladih spram politike može promatrati i kao ambivalentan – sudjelovanje u politici smatraju potrebnim, ali ne prepoznaju negativan utjecaj odsutnosti tog sudioništva na njihov ukupni društveni položaj. Zacijelo činjenica da je većina mladih na početku svojeg životnog i profesionalnog puta doprinosi tome da više razmišljaju o osobnoj budućnosti nego o generacijskoj sadašnjosti, koja se uvijek čini manje tegobnom ako se aspiracije i ambicije projiciraju u buduća vremena i promatraju izvan društvenog konteksta. Rezultati ovog i drugih istraživanja sugeriraju da u suvremenoj Hrvatskoj nema ozbiljnih naznaka (potencijalnog) generacijskog sukoba. Pritom bi bilo pogrešno zaključiti da su međugeneracijski odnosi idilični, posebice ako se dobna stratifikacija gleda integralno: od mladih preko populacije srednje dobi do ljudi tzv. treće dobi. Promatrano iz ove perspektive te u svjetlu dobivenih rezultata i zbivanja u hrvatskom društvu, može se reći da umjesto sukoba generacija na društvenoj sceni egzistira mrzovoljna međugeneracijska koegzistencija. To je kontekst unutar kojega su mladi kivni na sve starije, jer im ne daju dovoljno prostora za društvenu afirmaciju, stari ljudi su ogorčeni na sve mlađe, jer ne vode dovoljno računa o njihovim ranijim zaslugama i aktualnim potrebama, dok je tzv. srednja generacija nezadovoljna zbog zahtjeva i mladih i starih koji kao da ne uvažavaju dovoljno činjenicu da ovise o drugima (točnije, srednjoj generaciji). Zapravo, kriza u kojoj se hrvatsko društvo nalazi potiskuje specifične probleme i mladih i starih iz žiže društvenog interesa, a srednja generacija – pritisnuta razvojnim i egzistencijalnim teškoćama – zanemaruje važnost načela društvenog reciprociteta koje upozorava da uzdržavani članovi zajednice nisu paraziti: u mlade se mora ulagati, jer će jednoga dana oni biti ti koji će privređivati, a stari su stvorili pretpostavke za život i rad mlađih generacija. Na koncu, kada se povežu svi dobiveni nalazi, moguće je mlade polarizirati u dvije velike skupine, Na jednom su polu najobrazovaniji i najstariji omladinci, studenti (i ponekad zaposleni), mladi iz većih urbanih središta i pristaše LS-a i SDP-a, te u nešto manjoj mjeri ispitanici iz Zagreba, Istre i Primorja, oni čiji je otac akademski obrazovan i koji se izjašnjavaju kao nereligiozni. Na osnovi navedenih obilježja možemo reći da je ovdje riječ o socijalno kompetentnijoj omladini. Ona manifestira veći demokratski potencijal i bolje razumijevanje demokratskih načela, nezadovoljnija je vlastitom (generacijskom) političkom participacijom i utjecajem, te pokazuje više samosvijesti i manje pristaje na paternalistički društveni tretman. Na drugom su polu najmlađi i najniže obrazovani ispitanici, učenici, ruralna mladež i simpatizeri HDZ-a i HSP-a, te u nekim slučajevima mladi iz Istočne i Sjeverne Hrvatske, porijeklom iz obitelji gdje je otac niže obrazovan i oni koji se deklariraju kao religiozni. Ova skupina mladih demonstrira slabije razumijevanje demokratskih načela i u manjoj mjeri ih prihvaća, sklonija je vlastitu generaciju promatrati kao politički nekompetentnu i nezainteresiranu, više prihvaća prosudbe da mladima zato i nije mjesto u politici i u većoj mjeri pristaje na tutorski odnos društva spram mladih. Očito je, dakle, da je ovdje riječ o socijalno inferiornijoj mladeži. Apostrofirane tendencije sugeriraju zaključak da interes za politiku i svijest o vlastitoj političkoj važnosti raste paralelno s obrazovanjem i dobi, čemu umnogome pridonose i širi uvjeti socijalizacije, kao i već usvojena politička (stranačka) uvjerenja. Drugim riječima, što su mladi socijalno kompetentniji i bliži ulasku u svijet odraslih, postaju svjesniji vlastitog statusa u suvremenom društvu, a što rezultira pojavom nezadovoljstva. Uloge koje su im dodijeljene i one za koje se osjećaju kompetentnima u diskrepanciji su, i to na štetu mladih, pa im ulaskom u kasne dvadesete godine tretman društva postaje problematičan. No svijest o vlastitoj političkoj (a posebice društvenoj) marginaliziranosti nije konzistentna, a uvid u zbivanja na političkoj sceni pokazuje da nema ni generacijski artikuliranog političkog nastupa bilo mladih bilo njihovih udruga i organizacija političkog i nepolitičkog tipa. Kako je vlast resurs kojega nema onoliko koliko ima aspiranata na nju, i kako izostaju koordinirane i argumentirane političke revandikacije mladih spram starijih koji imaju moć, još zadugo ne treba očekivati da će mladi u hrvatskoj politici dobiti priliku da u značajnijoj mjeri odlučuju o uvjetima vlastite egzistencije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Sociologija



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
01000104

Ustanove
Institut za društvena istraživanja , Zagreb

Profili:

Avatar Url Vlasta Ilišin (autor)

Citiraj ovu publikaciju

Ilišin, Vlasta
Mladi i politika // Mladi uoči trećeg milenija / Ilišin, Vlasta; Radin, Furio (ur.).
Zagreb: IDIZ; Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, 2002. str. 356 (155-202)
Ilišin, V. (2002) Mladi i politika. U: Ilišin, V. & Radin, F. (ur.) Mladi uoči trećeg milenija. Zagreb, IDIZ; Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, str. 356 (155-202).
@inbook{inbook, author = {Ili\v{s}in, V.}, year = {2002}, pages = {356 (155-202)}, keywords = {}, isbn = {953-6218-11-9 (IDIZ)}, title = {Youth and Politics}, keyword = {}, publisher = {IDIZ; Dr\v{z}avni zavod za za\v{s}titu obitelji, materinstva i mlade\v{z}i}, publisherplace = {Zagreb} }