hrvatski

Nejednakosti u stanovanju kroz životni tijek: od socijalizma do postsocijalizam

Početna teorijska pretpostavka ove prezentacije odnosi se na funkciju koju možemo pripisati stanovanju u ekonomskom i društvenom smislu. Stanovanje nužno uključuje određeni oblik nekretnine koja predstavlja zičko mjesto obitavanja i društvene reprodukcije kućanstva. U tom smislu stanovanje ima svoju ekonomsku dimenziju jer je stjecanje nekretnina uvjetovano ekonomskom situacijom, odnosno mogućnostima i ograničenjima koja proizlaze iz ponude nekretnina na tržištu, dostupnosti kredita, mogućnosti najma, programa subvencioniranja - te nerijetko predstavlja značajan dio imovine ili nancijskih obveza pojedinca. Istovremeno, moramo imati na umu i širu društvenu dimenziju stanovanja s obzirom na ulogu koju ono ima za življeno iskustvo kućanstva kroz životni tijek (Beer et al. 2011), odnosno za generacijsku i međugeneracijsku reprodukciju kućanstva kao i socijalnog statusa (od osamostaljivanja do nasljeđivanja). Žive li kućanstva u vlastitim ili unajmljenim nekretninama, sa ili bez kredita ovisit će o nizu kako biografskih tako i društvenih faktora, a dostupni podaci (DZS-a) ukazuju na postojanje izvjesnih, nedovoljno istraženih društvenih obrazaca stanovanja, pod čime mislimo na kon guracije socioekonomskih i sociodemografskih obilježja kućanstava s obzirom na njihov stambeni status. Prezentacija se temelji na preliminarnoj analizi retrospektivnih anketnih podataka o stambenim karijerama koristeći metode event history i analize sekvence. Analiza je usredotočena na identi kaciju obrazaca stanovanja u Hrvatskoj, te na prikaz putanja stambenih karijera pojedinaca u razdoblju socijalizma i post-socijalizma (1975.-2015.) s obzirom način stjecanja nekretnina i promjena stambenog statusa. Anketiranje je provedeno na nacionalno reprezentativnom uzorku (N=1000) u sklopu IPSOS Puls-ovog mjesečnog Omnibus istraživanja u studenom 2016. godine. Upitnik se sastojao od pitanja o trenutnom stambenom statusu, godini od kada je osoba u tom statusu te načinu na koji je realizirala navedeni status, pri čemu su se ova tri pitanja postavljala retrospektivno u tri iteracije. Analiza podataka polazi od nekoliko pretpostavki: prvo, moguće je retrospektivno utvrditi tipične putanje stambenih karijera pojedinaca te, drugo, one su na razini generacijskih kohorti pod utjecajem društvenog konteksta, speci čno, stambenih politika. Nadalje, u određenom vremenskom trenutku pojedinci zajedno žive u kućanstvima te dijele određeni zajednički stambeni status kućanstva. Četvrto, stambeni statusi kućanstava, u interakciji s ostalim socioekonomskim i sociodemografskim obilježjima kućanstava sačinjavaju obrasce stanovanja. Naposlijetku, moguće je dovesti u relaciju tipične individualne putanje i tipične obrasce stanovanja danas. Povezivanjem navedenih klasi kacija prezentacija nudi nekoliko radnih hipoteza o dominantnim obrascima reprodukcije nejednakosti u Hrvatskoj, s osobitim naglaskom na problem generacijske razlike u načinima realizacije pojedinih stambenih statusa i stjecanju vlasništva nad stambenim nekretninama.

stambeni status ; stambene karijere ; obrasci stanovanja ; event history ; analiza sekvence ; društvene nejednakosti

nije evidentirano