hrvatski

MORFOLOGIJA CVATA LUKA LJUTIKE SA HRVATSKOG OBALNOG PODRUČJA

Luk kozjak, ljutika i škalonja samo su neki od hrvatskih naziva za vrste i populacije luka koje se razmnožavaju najčešće vegetativnim putem, a srodne su običnom luku Allium cepa L. Ljutika je u Europi i SAD-u manje važan predstavnik porodice lukova, no zbog svoje kratke vegetacije i niskih uzgojnih zahtjeva, najvažniji je predstavnik te porodice u zemljama tropskog pojasa poput Kine, Indonezije, Japana, Kambođe i Kameruna. U Hrvatskoj ova se raznorodna skupina uzgaja, čuva i prenosi generacijama kao vrijedna tradicijska povrtna kultura. Višegodišnja ljutika se od jednogodišnje povrtnice običnog luka, razlikuje još i vegetativnim rastom koji je busenast, a više podzemnih lukovica povezano je istim platoom u klaster. Smatra se da populacije ljutike sakupljene sa hrvatske obale, spadaju u tri genotipa: : A. cepa Agregatum grupa (2n = 2x = 16), A. × proliferum (Moench) Schard. (2n = 2x = 16) i A. × cornutum Clementi ex Vis. (2n= 3x = 24). U svrhu brže determinacije, moguće je analizirati građu cvijeta ljutike, te posebno obratit pažnju na građu prašnika tipičnu za vrstu Allium cepa L. Kroz program očuvanja biljnih genetskih resursa Republike Hrvatske, sakupljeno je 10 morfološki različitih populacija ljutike na području čitave obalne Hrvatske. Uzimajući u obzir morfološku građu prašnika, tučka i cvata sakupljene populacije mogu se razvrstati u navedena tri genotipa: A. cepa Agregatum grupa (3 populacije), A. × proliferum (1 populacija) i A. × cornutum (6 populacija).

ljutika, škalonja, primka, Jadran, cvat, prašnici

nije evidentirano