hrvatski

Josip Pavičić i socrealistički dječji roman

Vrijeme neposredno nakon 1945. godine rijetko se spominje u povijestima hrvatske dječje književnosti što je u očitom raskoraku prema važnosti tog razdoblja. Ona se očituje i u revolucionarnoj dinamici zbivanja na tom području i u dalekosežnom postavljanju književnih temelja za daljnji razvoj dječje književnosti u Hrvatskoj. Odmah nakon rata iskristaliziralo se nekoliko imena koja će predstavljati kanon jugoslavenske dječje književnosti, a iz Hrvatske je jedno od redovito spominjanih imena ono Josipa Pavičića. Razlog tomu nije samo činjenica da je Josip Pavičić pisao naglašeno socijalno angažiranu dječju književnost prije 2. svjetskog rata, već on predstavlja jednog od rijetkih, izuzetno aktivnih i plodnih autora, koji su se odmah po završetku rata, što zbog književnog iskustva, izgrađenih stavova ili osobnog vitaliteta, mogli javiti čak i dužim proznim formama. Trebat će proći određeno vrijeme da se profilira posve nova generacija dječjih pisaca koji sa stvaranjem započinju tek nakon 2. svjetskog rata, tako da je u prvim poratnim godinama književna djelatnost počivala na predratnoj gardi dječjih pisaca. Upravo će književni postupci koje Josip Pavičić uvodi u dječji roman i u dječju pripovijetku itekako obilježiti daljnji razvoj obje književne vrste. Ovaj će rad pokušati odrediti na koji način i do koje mjere je Pavičić implementirao socrealistički književni postupak u dječju književnost.

socrealistička dječja književnost, socrealistički dječji roman, povijest dječjeg romana, hrvatski dječji roman

nije evidentirano