hrvatski

Prilog istraživanju kapucinskoga hospicija u Zadru

Nakon što im je venecijanski Senat 1736. godine odobrio dolazak u Zadar, kapucini su u ovome gradu, uz prekide, djelovali od 1737. godine sve do Drugoga svjetskog rata, kada je njihov hospicij većim dijelom razoren i nakon toga porušen. Gašenje i rušenje zadarskoga hospicija ujedno je značilo i njegovu marginalizaciju u istraživačkome smislu pa do sada njegova povijest i arhitektonske značajke nisu bile predmetom zasebne povijesno-umjetničke analize. Nadovezujući se na vrijedne zapise kroničara crkvene i mjesne povijesti, u članku se na temelju arhivskih izvora, prije svega prijepisa katastarskih i inventarnih opisa iz 1789. godine, tlocrtnoga prikaza (1822.) i starih fotografskih snimaka daje prilog rekonstrukciji tlocrtnoga oblika, prostorne organizacije i inventara hospicija. U članku se također daje pregled pastoralnoga djelovanja kapucina u Zadru i njegovoj okolici, dodatno se razjašnjavaju okolnosti osnivanja njihova hospicija te njegova sudbina u vrijeme političko-upravnih promjena u prvoj polovici 19. stoljeća.

kapucini, hospicij, Zadar, Venecijanska kapucinska provincija, nadbiskup Vicko Zmajević, generalni providur Daniel Dolfin, inventar, generalni providur Angelo Memo, Zemaljska vlada Dalmacije

nije evidentirano