hrvatski

Nuspojave antipsihotika i antidepresiva

Antipsihotici su prva linija farmakološkog liječenja psihotičnih poremećaja i drugih bihevioralmh poremećaja, no liječenje antipsihoticima uzrokuje brojne nuspojave kao što su ekstrapiramidne nuspojave (EPS), povećanje tjelesne težine, kardiovaskularne nuspojave i dr. EPS uključuju akatiziju, distoniju, maligni neuroleptički sindrom, parkinsonizam i tardivnu diskineziju. Tardivna je diskinezija kompleksan hiperkinetski sidnrom koji se sastoji od koreiformnih, atetoidnih ili ritmičnih abnormalnih nevoljnih pokreta. Akatizija se sastoji od motoričkog nemira praćena subjektivnim osjećajem unutarnje napetosti i nelagode, prije svega u udovima. Simptomi koji su obično vidljivi jesu pokreti donjih udova, ljuljanje s noge na nogu, prebacivanje jedne noqe preko druge u sjedecem položaju. Kod teškog oblika akatizije bolesnici mogu koračati naprijed-natrag ili se ne mogu osjećati ugodno ni u jednom položaju kao što su sjedenje, ležanje ili stajanje dulje od nekoliko minuta. Vrpoljenje ruku također se može vidjeti. Distonije su nevoljni pokreti karakterizirani intermitetnom ili neprekidnom mišićnom aktivnošću. Pokreti variraju od kratkotrajnog poremećaja do zadržavanja abnormalnoga stava tijela. Mišićna ukočenost i posturalna distorzija bolne su i neugodne i mogu bolesnike činiti agitiranima i preplašenim. Mišići glave i vrata najčešće su zahvaćeni. Uključenost laringealnih i faringealnih mišića može voditi respiratornom distresu, asfiksiji i gušenju. Tardivna distomja stanje je teže onesposobljenosti, a simptomi su više neprekidni u usporedbi s akutnim oblikom. Motoričke su prezentacije slična onima pri akutnoj distomji i razlikuje se samo po trajanju. Simptomi parkinsonizma razvijaju se podmuklo u danima nakon početka liječenja antipsihotikom. Razvoj simptoma ovisi o dozi i pojavljuju se u oko 20 - 40 % bolesnika. Nastavkom liječenja simptomi parkinsonizma mogu postupno jenjavati i može se razviti tolerancija. Rigidnost udova rezistentna na pasivno pokretanje najočitiji je znak pakrinsonizma inducirana lijekovima. Također se'mogu uočiti tremor i bradikinezija. Tardivna diskinezija (TD) jest poremećaj pokreta koji uzrokuje nevoljne, ponavljajuće pokrete tijela i pojavljuje se pri dugotrajnom liječenju antipsihoticima. Obično je karakterizirana koreoatetoidnim diskinezijama orofacijalne regije, udova i trupa. Istraživanja provedena u odraslih i starijih osoba pokazala su veću incidenciju tardivne diskinezije u pacijenata koji su liječeni konvencionlanim antipsihoticima u odnosu prema onima koji su liječeni atipičnim antipsihoticima. Maligni neuroleptički sindrom (MNS) rijetka je, ali potencijalno životno ugrožavajuća nuspojava koja se pojavljuje tijekom liječenja antipsihoticima. Tipični simptomi i znakovi MNS-a sastoje se od vrućice, mišićne ukočenosti, promjena svijesti (konfuznost, agitacija, agresivnost ili katatonija), poremećaja autonomnoga živčanog sustava (hipertenzija, tahikardija, tahipneja, profuzno znojenje, urinarna inkontinencija), abnormalnih vrijednosti laboratorijskih parametara krvi kao što su niske vrijednosti elektrolita u serumu, povišena vrijednost kreatinin fosfokinaze (CPK) u serumu i leukocitoza. Mišićna je rigidnost često povezana s mionekrozom, mioglobinurijom i povišenom vrijednosti serumskog CPK-a. EPS smanjuju učinkovitost liječenja antipsihoticima uzrokujući lošiju terapijsku suradljivost, stigmu i lošiju kvalitetu bolesnikova života.

antipsihotici ; antidepresivi ; nuspojave

nije evidentirano