hrvatski

Uloga i zastupljenost komunikacijskih vještina u srednjoškolskom obrazovanju kadrova u turizmu

Turizam kao djelatnost ima strateški značaj za gospodarstvo Hrvatske i predstavlja njegovu uzdanicu. Više od 80 % cijele turističke potrošnje pripada najrazličitijim uslugama, a tek manji dio materijalnim dobrima. Iz ovoga proizlaze i dvije najvažnije karakteristike turističkog proizvoda: neopipljivost i nedjeljivost procesa proizvodnje i potrošnje. Ova obilježja stavljaju isporučitelje ovih proizvoda pred dodatne teškoće. Da bi ih uspješno savladali, neopipljivo učinili „opipljivim“ i ujednačili kvalitetu, moraju znati: govoriti, šutjeti, pisati, smijati se, biti ozbiljni, gestikulurati, slušati, promatrati, raspravljati, promovirati ili kraće komunicirati. Komunikacija tako igra presudnu ulogu još od početka procesa donošenja odluke o kupnji u percepciji potrošača, a završit će se na istom mjestu doživljajem zadovoljstva i kvalitete tijekom procesa konzumiranja. Educirajući kadrove kroz četverogodišnje strukovne škole, čiji su pripadnici najbrojniji učesnici „prve linije“ isporuke proizvoda, potrebno je od početka posvetiti punu pažnju stjecanju komunikacijskih vještina. Dosadašnju povezanost ekonomije i turizma promatranu kroz zastupljenost matematike, statistike i računovodstva u obrazovnom procesu treba napustiti. Nova paradigma mogla bi se ogledati kroz nastavne predmete psihologije, poslovne komunikacije, poslovnog dopisivanja, marketinške komunikacije, istraživanja tržišta i ponašanja potrošača.

turistički proizvod, obrazovanje, kadrovi, komunikacija

nije evidentirano