hrvatski

Odgojiteljska profesija i feministički diskurs

Govoriti o odgojiteljstvu iz feminističke perspektive znači zagledati u neke od osnova feminističke filozofije. Feministička filozofija kao i napokon svaka druga filozofija nerijetko kreće od osnovnog pitanja „što je čovjek?“ pri čemu ona, za razliku od nekih drugih filozofija, investira u svoje pitanje puno više od filozofske znatiželje. Upravo se i njezinom zaslugom otkriva ograničenost povijesnog pojma „čovjek“ iz kojeg su žene ispale ili, preciznije, nikada istim nisu bile obuhvaćene. Razlike između žena i muškaraca tumačene su ne kao puke akcidentalije već kao metafizički utemeljene, dakle, nepromjenjive, prirodne i bogomdane. Nažalost, ono što su sami filozofi tako lijepo definirali metafizičkim entitetima, kada se o razlikama među spolovima radi, nije bilo ništa drugo doli apstrahirana danost utemeljena na manifestnim i latentnim odnosima moći (vidi Veljak, 2005). Drugim riječima rečeno, zatečeno je društveno stanje tumačeno kao polazišna i završna točka u tumačenju svega postojećega a onda i domišljanju biti svega postojećega. Osvještavanje svih aspekata rečenoga razlog je zašto feminizam nije stao na svojoj prvoj, sufražetskoj, stanici i zašto je svođenje feminističke borbe na rodno uvjetovane politike, a bez dovođenja u pitanje osnovnih postavki na kojima počivaju rodni aksiomi zapadne i istočne civilizacije, osuđeno na propast.

odgojiteljstvo ; feministička filozofija ; rodna ravnopravnost

nije evidentirano