hrvatski

Interoperabilnosti (hrvatskog) zdravstva

U dostizanju poželjne interoperabilnosti zdravstvenih informacijskih sustava svakako je temeljni cilj interoperabilnost zasnovana na smisaonoj povezivosti podataka. Ona je preduvjet svim onim priželjkivanim automatiziranim upozorenjima prilagođenim pacijentu, transakcijskim „chatbotima“ i virtualnim pomoćnicima. Postavlja se pitanje da li je FHIR - nastavljajući na iskustva HL7 razmjene poruka, uključivši reprezentiranje podataka zasnovano na tehnologijama Semantičkog weba, informacijskim ontologijama, sa suvremenom sintaksom, trenutno u verziji 3.01, skup normi kojeg su već odavno trebali prepoznati nositelji razvoja podatkovne interoperabilnosti hrvatskih zdravstvenih tehnologija? Konstatirajmo odmah i da hrvatski zdravstveni sustav u biti ne ostvaruje strojnu podatkovnu interoperabilnost. Zahvaljujući sve boljoj mrežnoj povezanosti u Hrvatskoj se uspostavlja zdravstveni sustav zasnovan pretežito na razmjeni podataka uvezanih u datotekama određenih formata. U tom sustavu obiteljski liječnici šalju medicinske podatke na poslužitelje CEZIH-a, čitaju medicinske dokumente iz drugih izvora u hijerarhiji zdravstvenog prostora RH, kreiraju elektroničke uputnice, određuju terapiju. Kroz projekt eRecept ljekarne preuzimaju na opće zadovoljstvo, i pacijenata, i PZZ i ljekarničke struke informacije u digitalnom obliku. No proces nije autoriziran i autentificiran do kraja. Pacijent nikakvim dokumentom ne daje pravo ljekarničkoj praksi na temelju prava uvida pogleda u sustavu CEZIH kakva mu je akutna i kronična terapija tog trenutka prepisana od strane PZZ. Put od izdavanja elektroničke uputnice do autentifikacije preuzimanja iste u drugoj zdravstvenoj ustanovi ima kolateralni učinak u pravu pristupa pacijenta svojim zdravstvenim podacima i dokumentima kroz sustav e-Građani. U takvom je ozračju za cjelovitu podatkovnu interoperabilnost zadužen čovjek-interpretator, specijalist primarne ili sekundarne zdravstvene zaštite. Pri tomu mu mogu pomoći različiti mrežni izvori odnosno dokumenti bibliotečnih baza, temeljenih na znanstvenoistraživačkim radovima. Čovjek, ekspert, treba otvarati, čitati, pretraživati, te interpretirati sadržaje koji su mu u pdf formatu nanizane na ekranu. Naravno, budući da je i takav, e- dokumentocentričan zdravstveni komunikacijski sustav izuzetno unapređenje u odnosu na papirno-centrični, budući da mrežno putovanje dokumenta i njihov dohvat sa nacionalnog poslužiteljskog sustava znatno pojednostavljuju putovanje pacijenata i nalaza, čini naplatu usluga efikasnijom, a medicinsku dokumentaciju pouzdanijom, smatrali smo značajnim ukazati na neka od pitanja koja ukazuju na neinteroperabilnosti u njegovoj primjeni koje je moguće razrješiti boljim konsenzusom i efikasnijom digitalnom poslovnom organizacijom. Evo nekih od njih: Zašto pacijenti da bi se naručili moraju slati preslike uputnica i nalaza kada su one već nalaze u Centralnom zdravstvenom sustavu (postupajući time suprotno preporukama Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka GDPR-a)? Mogu li se „server-side web- PACS“ tehnologije planirati za sve hrvatske zdravstvene ustanove budući je tek njima ostvaren brz, „platformski“ neovisan međustrukovni pristup do zdravstvenih multimedijskih kliničkih sadržaja? Radi li HZZO nepotrebno velik trošak javnom zdravstvu uvjetovanjem autentifikacije samo s jedne platforme i je li osiguranje licencija strategijsko pitanje? Postaje li rješavanje nedostajućih digitalnih kapaciteta za pohranu digitalnih sadržaja u hrvatskim bolnicama još jedno strateško pitanje digitalizacije hrvatskog zdravstva? Što je moguće poduzeti da se u desetljeću mrežnih interaktivnih tehnologija unaprijede i sustavno organiziraju govorni i drugi telemedicinski oblici interaktivne komunikacije i konzultacija sa pacijentima (bolnica)? Što možemo poduzeti kao zemlja u EU ocijenjena sa nedostatno razvijenim digitalnim jezičnim tehnologijama na ostvarivanju tih potreba u hrvatskom zdravstvenom sustavu? Je li moguće efikasnije rješavati pojave tzv. nasjedanja struke na struku u hrvatskom zdravstvom sustavu i druga akademska pitanja statusa nastavnih baza fakulteta u hrvatskim bolnicama? Kada konačno očekivati započinjanje prelaska u zasnivanju strategije digitalnog zdravstva iz „dokumentocentričnih“ na „podatkovnocentrične“ tehnologije? Pokušavajući u radu odgovoriti na neka od njih ili barem obrazložiti potrebu njihove aktualizacije zaključimo kako njihovo razrješavanje ovisi o konsezusu i uvjetima koje bi prethodno valjalo osigurati ili im barem težiti: Sagledavanje hrvatskih bolnica kao kompleksnih bioinformacijskih i društveno humanističkih izvorišta kompetentih medicinskih znanja koje se težeći podatkovnoj interoperabilnosti cjelovito digitaliziraju može doprinjeti razrješavanju uočene urgentne potrebe za podizanjem razine digitalnih kompetencija svih sudionika u zdravstvenom sustavu. Budući je viziju o jednom samodostatnom konzultativnom centru praksa korigirala - suvremeni digitalno kompleksni bolnički sustavi naprosto nisu mogući bez kompetentnih kliničkih IT timova - valja razraditi načine njihove suradnje. Riječ je o kliničkim informacijskim kadrovima koji svojim znanjima, udaljenom ili neposrednom 0-24 satnom prisutnošću i odgovornostima uočavaju poteškoće, koordiniraju najrazličitije vrste vanjske podrške, planiraju, usklađuju i primjenjuju planirana ali i prijelazna rješenja u svim digitalnim multimedijskim i poslovnim procesima suvremenih kliničkih sustava. Za uspostavu tih visokotehnoloških funkcionalnosti nužan je obuhvatniji konsenzus sudionika pri izboru strategijskih IT projekata, nabavci opreme i korekciji prioriteta prema suvremenijoj strategiji digitalizacije hrvatskog zdravstvenog prostora. U tom je procesu usvajanje i prilagodba poslovanja sa e- računima i upravljanjem poslovnim dokumentima jedna od manjih sastavnica za čiju neodgodivu primjenu nema nepoznanica. I dakako, sve bi postalo lakše - i zadržavanje eksperata u sustavu i uspostava primjerenije sprege nadzora, nagrađivanja i motivacije, uspostavi li se prepoznavanje i primjereno vrednovanje strategijske uloge informacijskih struka u digitalizaciji hrvatskog zdravstva.

digitalno zdravstvo, interoperabilnost, FHIR, CEZIH

nije evidentirano