hrvatski

Optimiranje i modeliranje procesa proizvodnje biodizela iz otpadnog ulja uz gvanidinski katalizator

Biodizel je alternativno gorivo koje ima mnoge prednosti nad fosilnim dizelom, zbog čega se sve više istražuje njegova proizvodnja i primjena u motorima s unutarnjim izgaranjem. Dobiva se reakcijom transesterifikacije za koju je potrebno odabrati optimalne uvjete kako bi se dobilo maksimalno iskorištenje polaznih sirovina i ušteda energije. U ovom istraživanju, kao polazne sirovine korišteni su otpadno suncokretovo ulje i n-butanol. Jaka organska baza, trisupstituirani gvanidin, korištena je kao katalizator. Cilj istraživanja bio je odrediti optimalne vrijednosti masenog udjela katalizatora, molarnog omjera butanola i ulja, temperature i vremena reakcije za reakciju transesterifikacije. Korištena je metodologija odzivnih površina i Box-Behnkenov plan s kojim je određeno 30 pokusa koji su provedeni te je dobiven empirijski matematički model procesa. Nuklearna magnetska rezonancija 1H NMR korištena je za određivanje konverzije. Na temelju modela, došlo se do zaključka da najveći utjecaj na konverziju imaju molarni omjer butanola i ulja i maseni udio katalizatora. Temperatura i vrijeme ne utječu u značajnoj mjeri na konverziju. Provedena su i dva pokusa istraživanja kinetike reakcije kojima je utvrđeno da se ravnotežno stanje postiže vrlo brzo, što upućuje na veliku aktivnost gvanidinskog katalizatora.

Biodizel, Gvanidin, Butanol

nije evidentirano