hrvatski

Radno mjesto u oblaku elektromagnetskog zračenja - da li je to zagađenje radnog mjesta ili ???

Zastupnički dom Hrvatskog državnog Sabora je 1999.g. izglasao Zakon o zaštiti od neionizirajućih zračenja (NN105/1999) koji je u to vrijeme bio jedan od tri takva zakonska propisa u europskim državama. Pravilnik o zaštiti od elektromagnetskih polja (NN 204/2003) uveo je svojim prilozima u hrvatski zakonodavni okvir osnovnu terminologiju koja opisuje izloženost ljudi i biote elektromagnetskom zračenju: temeljne veličine, temeljna ograničenja, referentne veličine, granične razine referentnih veličina i ostale. Za opis opterećenja radnih mjesta elektromagnetskim zračenjem tj. moguću profesionalnu izloženost radnika elektromagnetskom (neionizirajućem) zračenju, važne su mjerne veličine koje definiraju maksimalne dozvoljene vrijednosti elektromagnetskih polja (temeljne i referentne veličine) kojima mogu biti izloženi zaposlenici (radnici) za vrijeme radnog vremena (profesionalna izloženost) o čemu su autori ovog članka prvi puta kritički raspravljali u radu objavljenom još 2008. godine (I.Prlić: Sigurnost 50(2) 167-172, 2008). Važeći zakonski propisi u RH Novi Zakon o zaštiti od neionizirajućeg zračenja (NN 91/2010) i prateći Pravilnik o zaštiti od elektromagnetskih polja (NN146/14) dodatno razrađuju osnovnu terminologiju koja je prilagođena preporukama europske komisije: dokumentima (CEC ; Council Recomendation on the limitation of exposure of the general public to electromagnetic fields (0 Hz to 300 GHz), 1999/519/EC), (ICNIRP ; Guidelines for limiting exposure to time-varying electric, magnetic, and electromagnetic fields (up to 300 GHz)), (ICNIRP ; General approach to protection against non-ionizing radiation) i (ICNIRP ; Statement ; Health Physics. 87(2):187-196, August 2004.). U točki 23. Članka 2. Pravilnika (NN146/14) se definiraju „Područja profesionalne izloženosti“ koja jesu područja u kojima radnik, koji obavlja poslove vezane za izvore elektromagnetskih polja, može biti izložen elektromagnetskim poljima 40 sati tjedno pri čemu je radnik upoznat s mogućnošću izlaganja, a njegova izloženost elektromagnetskim poljima je kontrolirana. Takva definicija je rezultat brojnih javnih savjetovanja i napora stručne zajednice medicine rada da se dotadašnja potpuno neprimjerena praksa provedbe zaštite od elektromagnetskih polja na radnome mjestu ukine. Pravilnik u Prilogu 2. Tablici 1. jasno navodi granične razine referentnih veličina elektromagnetskih polja za pojedinačnu frekvenciju na području profesionalne izloženosti te u stavku 2. Članka 7. Pravilnika (NN 146/14) dodatno navodi: .. citat.. Ako je boravak ljudi u području iz stavka 1. ovoga članka kontroliran i vremenski ograničen, razine elektromagnetskog polja nepokretnog izvora za pojedinačnu frekvenciju smiju prelaziti granične razine navedene u Prilogu 2. Tablici 1. ovoga Pravilnika, i to u slučaju ako su mjera dopuštenog prekoračenja ovih razina i maksimalno dopušteno trajanje boravka utvrđeni posebnim propisom…. kraj citata… Članci 8. i 9. te Tablica 4. u Prilogu 2. Pravilnika (NN146/14) dodatno pojašnjavaju vrijednosti graničnih razina iz članka 7. u slučaju profesionalne izloženosti radnog mjesta/radnika impulsnim elektromagnetskim poljima.

EM zračenje, zaštita od neionizirajućeg zračenja

Rad je povezan s dva istraživačka projekta Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada: IPPSO – „Integrirani hardversko-softverski sustav za praćenje mikrolokacijskih parametara stanja okoliša“- RC.2.2.08-0027. Taj projekt opremio je laboratorije najsuvremenijom istraživačkom mjernom opremom za istraživanja elektromagnetskih polja i njihovog prostiranja u prostoru. i IMI_CARNet_2016 – „Dozimetrija elektromagnetskog zračenjaza provedbu pilot projekta e-Škole“: Uspostava sustava razvoja digitalno zrelih škola (pilot projekt). Temeljem rezultata tog projekta oblikovana je „obrazovna brošura“ naziva : „Wi-Fi u pilot projektu e-Škole“ koja je sastavni dio ovoga zbornika. Oba projekta je vodio/vodi dr.sc. I.Prlić (IMI).